Kraj logorovanja prijerdorskih Bošnjaka 1992. godine označen je zločinom na Korićanskim stijenama. Umjesto razmjene i slobode u Travniku, kojoj se nadala većina logoraša, njih 200 je odvojeno i strijeljano na današnji dan prije 23 godine, na platou planine Vlašić.

Obronci Vlašića čuvaju tajnu i kosti za oko 200 ubijenih Bošnjaka na Korićanskim stijenama.

Sabahudin se sjeća kako je prije 23 godine ostao u autobusu koji je prošao za Travnik, i preživio strijeljanja na Korićanskkim stijenama.

“Ostao sam u autobusu, sa još šest vojno sposobnih i jednog na nosilima. Tu su ubacili žene i djecu, a one koji su za razmjenu su ubacili u dva prazna autobusa i dovezli na ovo mjesto“, rekao je Sabahudin Gariboić iz Udruzženja logoraša regije Banjaluka.

I Dervo se u podnožju rijeke Ugar razdvojio od dvadesetogodišnjeg sina. Zajedno su preživjeli logorovanje, no ne i obećanu razmjenu.

Nakon pronalaska posmrtnih ostataka , otišao je u Švicarsku gdje i dans živi sa porodicom i bolom.

“Par košćica smo našli, sasvim nešto malo, bar da se zna gdje to. Poremećena je cijela familija, a što se tiče žene ona je najgore“, kazao je Dervo Karabašić.

Pred Sudom BIH osuđeno je 12 osoba za zločin na Korićanskim stijenama. Utvrđeno je da su ga počinili pripadnici prijedorske interventne policije.

“Za 20 strijeljanih 210 godina zatvora – godina i pet dana za svakog ubijenog. Nije to kazna adekvatna ovakvom zločinu“, smatra Jasmin Mešković iz Udruženja logoraša BiH.

U predmetu Mrđa, Stanišić i ostali i haški sud osudio je zločine na korićanskim stijenama. 2013. godine Darko Mrđa je nakon dvije trećine odslužene kazne pušten na slobodu.

I pored presuda ostala je nerasvijetljena sudbina oko 80 žrtvama za kojima se još traga.

“Ovaj proces na korićanima će trajati još jedan period nažalost jer se radi o namjernom sistematiziranom sakrivanju tijela žrtava“, istakao je Mujo Begić iz Instituta za traženje nestalih osoba BiH.

Kao spomen na one koji su klečeći i gledajući u provaliju čekali smrt, otkrivena je spomen ploča i česma.