Nedžad Mulaomerović u sarajevskoj Vijećnici je prije rata bio samo jednom. Sjeća se dana kada je zapaljena i kako kaže djetinje radosti kada je petnaestak godina kasnije postao dio tima na projektu njezine obnove.

Nova Vijećnica autentično je restaurirana u pseudo-maurskom stilu , o čemu svjedoči i dio starog kamenog poda koji je sačuvan kao podsjetinik na stari objekat.

Vijećnica je bila sjedište Gradske uprave do 1949. godine, kada je ustupljena Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci, koja ju je koristila sve do posljednjeg rata kada je Vijećnica zapaljena.

No Nacionalno-univerzitetska biblioteka još uvijek se nije vratila u Vijećnicu. U zgradi koja je vlasništvo države BIH povremeno se održavaju sjednice gradskog vijeća, izložbe, otvorena je za posjetitelje, no ne i za biblioteku koja je i projektom obnove dobila pravo na korištenje prostorija Vijećnice.

Sve navedeno, problemi i politika, malo zanimaju turiste za koje Vijećnica ostaje istinski i nezaobilazan simbol Sarajeva.

Rekonstrukcija vijećnice trajala je 18 godina i koštala je oko 12 miliona eura. Najveći donator je bila Evropska unija.