Luka u Šibeniku. Hotel Đuro Salaj u Gradcu. Poslovni prostor u Beogradu. Sve je nekada pripadalo privrednim gigantima BiH, kao što pokazuju snimci Google Eartha.

Jedan od njih bio je i Šipad, sa više od 85.000 radnika i 20 radnih organizacija. Među njima i Šipad Komerc. Danas na srbijanskim sudovima potražuje 30-ak objekata.

“Imamo jedan kapitalni objekat usred Beograda, oko 2.000 qm. To su razni tajkuni, Malezija neka pod navodnicima, s Kipra, uzeli naš objekat silom, ali mi to sad dokazujemo. Njegova vrijednost procjenjuje se na nekih 8-9 miliona maraka“, kazao je Hamza Kazazić, generalni direktor Šipada.

No, Šipad Komerc među rijetkima je koji su uspjeli vratiti dio imovine. Agrokomerc, Energoinvest, Borac, Unis, Krivaja, KTK – samo su neki, koji su u bivšoj domovini izgubili odmarališta, zemljište, skladišta, pumpe, poslovne prostore. I gotovo ništa nije vraćeno.

“Ta imovina nalazi se u u stanju mirovanja, u stanju propadanje, zatim korištena od strane znači ne izvornih vlasnika, i dosta značajan iznos te imovine je prodat. Po cijenama iz 2009. godine, procjenjuje se na dvije milijarde eura“, dodao je Duljko Hasić, ekonomski analitičar VTK.

Sporazum o sukcesiji, koje su bivše jugoslovenske republike potpisale 2002., trebao je garantovati da će se imovina vratiti pravim vlasnicima. Uglavnom i jeste – osim u slučaju BiH. Jedan od razloga je što su se domaći zvaničnici više trudili da drugima vrate njihovo, nego da od drugih uzmu svoje, kaže prvi čovjek Federalne agencije za privatizaciju. Razloga je još.

“I Srbija i Hrvatska su stvorile takve sisteme, takve  institucije, i takvu klime da je jako teško vratiti imovinu“, kaže Šuhret Fazlić iz agencije za privatizaciju BiH.