Obavještajno sigurnosna agencija BiH, u dijelu Informacije o stanju sigurnosti u zemlji, navela je da je jedan broj kiminalaca davanjem mita pojedinim pripadnicima izvršne i sudske vlasti sebi umanjio kaznu ili prikrio dokaze.
Informaciju je u julu usvojilo Vijeće ministara. Od tada do danas kao da nema postupanja o zadokumentovanim djelima korupcije, ili su bez epiloga.
Na šta su mislili državni obavještajci kada su naveli da ih zabrinjavaju podaci iz prošle godine o koketiranju kriminalaca sa osobama iz izvršne i sudske vlasti? Ne znamo sa sigurnošću, jer je takva Informacija od 64 stranice usvojena neposredno prije godišnjih odmora i vlast to ne čita. Ili se možda mislilo na slučaj optužene sutkinje Azre Miletić i navodima da je primila mito u predmetima koje je sudila. Ili možda na slučaj aktuelne ministarke odbrane Marine Pendeš optužene za nesavjestan rad u službi.
“Dosadašnja saznanja ukazuju da su davaoci mita, u svim slučajevima gdje je materijalni osnov ili interes veliki, osobe iz različitih društvenih slojeva (potencijalni zaposlenici, službenici, odgovorne osobe, visokopozicionirane osobe, dr) i iz miljea organiziranog kriminala, pa je teško povući granicu između ove dvije pojave”, navedeno je u dokumentima OSA-e.
“Nema organizovanog kriminala ako ta grupa koja vrši kriminal nije u vezi sa predstavnicima izvršne, sudske ili zakonodavne vlasti. Ko može sada da tvrdi da i tužilac nije jedan u lancu kriminalne grupe”, izjavio je Goran Kovačević.
Na brojne slučajeve bez epiloga ukazivali su novinari. Jedan takav je predmet Dragan Čović, braća Lijanović kada su iz tužilačkog spisa nestali pojedini originalni dokumenti.
“Suđenje je trajalo godinama i na kraju kažem Sud se proglasio nenadležnim, onda prebacivanje dokumenata, gubitak dokaza da bi danas imali situaciju da je Čović ponovo u Predsjedništvu. Činjenica je da su dokazi šetali na relaciji državno – Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu. Mi smo nabrojali kroz dokumentaciju, do koje smo došli, da su najmanje devet puta transportovani od jednog tužilaštva do drugog”, kazao je Ermin Zatega iz Centra za istraživačko novinarstvo.
I šta govore svi slučajevi protiv visokopozicioniranih političara ili ljudi sa njima povezanih koji mahom završavaju neprocesuiranjem ili amnestijom?
“To nam govori da kriminalci imaju svoju državu, znači to je jasna poruka. I sa aspekta nekog ko se bavi kriminalom najbolja je zaštita kada ste vi na izvoru informacija pa naročito ako ste premijer, ako ste predsjednik, ako ste direktor UIO, minisatar sigurnosti, ako ste direktor obavještajne službe, to su najbolja mjesta da bi sebe zaštitili i naravno one koji su vas postavili”, izjavio je Goran Kovačević iz Fakulteta za kriminalistiku u Sarajevu.
Do kojih granica seže sprega kriminala i vlasti možda najbolje govori slučaj Kemala Čauševića, bivšeg direktora Uprave za indirektno oporezivanje BiH. U svom medijski eksponiranom iskazu Čaušević je, između ostalih veza, tvrdio da je šefa carina u Upravi Zdravka Cvjetinovića na tu poziciju doveo dugogodišnji političar i član izvršne vlasti Nikola Špirić. I iako je Cvjetinović uhapšen u akcji Pandora pod sumnjom u višemilionske carinske prevare, kako je N1 i saznao krajem maja, vraćen je na posao. Optužnica na čekanju, Cvjetinović i drugi na poslu, i svi se, uz Čauševića, brane sa slobode.
