Uprskos brojnim poteškoćama, studentski domovi u Sarajevu sutra će primiti studente. Dugovanja prema studentskim domovima iznose milion i 250 hiljada maraka.
Studentski dom u Nedžarićima. Na pragu nove akademske godine, ali na starim mukama.
Studentski centar u Sarajevu sutra bi trebao dočekati nove studente. Međutim, ukoliko uđete u jednu od soba, iako u studentskom centru kažu da su spremni za studente, dobrodošlica i neće biti na visokom nivou.
Skromna dobrodošlica bit će zbog neizmirenih obaveza od milion i 250 hiljada maraka. Samo za energente dug je oko 550 hiljada.
“Mi dugujemo pare za plin, dugujemo pare i za struju i za vodu i za hljeb i za svu hranu i za plate, isključivo i iz razloga to ovi učesnici u sufinansiranju nemaju sluha, ne žele ili neki razlog koji nama nije jasan postoji, pa nam ne plaćaju fakuture za one usluge koje smo mi izvršili studentima, a prethodno smo se zadužili kod dobavljača”, kaže Emir Kadrić, direktor JU Studentski centar Sarajevo.
Najveći dužnik je Srednjobosanski kanton. Zbog njega je najvećim dijelom u dubiozi i studentski centar Sveučilišta u Mostaru.
“Prema nama su dugovanja oko 400 hiljada maraka, što je za nasu proračunu veliko. Neki kantoni su izašli u susret, prave dogovore s nama, prave sporazume, i to je pomak”, otkriva Dragan Mikulić, direktor Studentskog centra sveučilišta u Mostaru.
Pomake studenti ne vide. Svake godine, umjesto o podizanju studentskog standarda, bitku vode za čiste i tople sobe.
“To su samo oni studenti koji traže da imaju šta jesti, gdje leći i gdje izvršavati svoje akademske obaveze, i ne traže uslove, netom veće od onih koji imaju zatvorenici u KPD Zenica i ostali. Da li je zaista neminovno ponavljati da mi živimo u 21. vijeku i da pričamo o toploj vodi, hrani, struji i ostalom egzistencijalnom osnovu”, pita Livnjak Armin Milak, student Pravnog fakulteta u Sarajevu.
Bitku će ovaj put dovesti do kraja, poročuju. Vodit će je na ulicama, ispred sjedišta kantonalnih vlada koja im nisu obezbijedila osnovne uvjete za studiranje. Ispred onih institucija u kojima bi u budućnosti mnogi od njih mogli sjediti, i upravljati državom, ukoliko im se omogući osnovo pravo, pravo na dostojan život i kvalitetno obrazovanje.