Gošća N1 televizije povodom održavanja Parade ponosa u Beogradu bila je Zlatiborka Popov Momčinović, profesorica Filozofskog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu.
Na pitanje zbog čega u BiH nije bilo ni pokušaja organizovanja Parade ponosa osim Queer festivala 2008. godine koji se završio sa osam povrijeđenih, kazala je: “Poslije Queer festivala 2008. u BiH više nije bilo pokušaja da se organizuje ‘Pride’, ali se nakon toga radilo na edukaciji građana. To su radile nevladine organizacije. Sada LGBT znaju da svako nasilje moraju prvo prijaviti policiji. NVO rade i na edukaciji medija, policije i ostalih“, kazala je Momčinović.
VEZANE VIJESTI
“Istraživanja pokazuju da je i dalje naše društvo homofobično, a ima momenata da se stavovi odražavaju kroz ravnodušnost“, dodala je.
Svaka 4. LGBT osoba u BiH je žrtva fizičkog ili seksualno nasilja. Na pitanje kako država odgovara na prijave, Popov Momčinović je komentarisala: “Glavni problem je slojevit. Međutim, kod nas vlada neka propatrijarhalna klima. Istraživanje je pokazalo da oko 80 posto ljudi na LGBT gleda kao bolest i da te ljude treba liječiti. Imamo patrijarhalnu prepotstavku da je svaka veza – veza između muškarca i žene“.
“U BiH imamo problem što je i zakonodavstvo neusklađeno. Kod nas se napadi tretiraju kao prekršaj i nije bilo senzibilizacije ni u policijskim redovima. Problem je što ima i više psihičkih zlostavljanja nego fizičkih. Mnogi pripadnici LGBT populacije nisu spremni o tome da govore ni bliskim ljudima, a kamoli medijima ili policiji. Ako se ne bude govorilo javno o nasilju, mi ćemo i dalje biti društvo gdje će LGBT živjeti ovako. Istraživanje je pokazalo da oko 80 posto ljudi ne zna nijednu LGBT osobu. Čim nemaš direktan kontakt, nemaš ni empatiju prema ovoj kategoriji stanovništva“, komentarisala je.
O političkoj podršci je kazala kako je to “blago rečeno jedna katastrofa“. “Jedina stranka koja spominje ljudska prava je Naša stranka i Liberalna partija. Prije Queer festivala su neki političari govorili neće dozvoliti nešto što Bog zabranjuje, da je Queer festival Sodoma i Gomora. Problem je što oni ljudska prava tumače kao prava vlastite grupe“, kazala je.
O mogućoj organizaciji Parade ponosa u Sarajevu je kazala: “Parodu ponosa u Beogradu vidim kao korak naprijed ka poboljšanju. Moj prijatelj je jednom prilikom rekao kako žene prije 50-60 godina nisu imale prava glasa i to se tada smatralo normalno, a sada se to promijenilo. Smatram da je sve to veoma dug put na kojem svi zajedno trebamo da radimo. Nadam se da će i BiH, iako nismo još ‘izašli iz ormara’, nekada to uspjeti. Jedna LGBT osoba iz Banjaluke mi je kazala zašto ne pokušamo organizovati Paradu u Banjaluci jer u tom gradu ima nekoliko ‘gay friendly’ kafića. Vjerujem da ćemo uspjeti organizovati Paradu postepenim koracima“.
