Minela Jašar donosi priču o tome kako je biti invalid u glavnom gradu BiH.

Nermin Kožo je od svoje treće godine vezan za invalidska kolica. Invalid je ostao nakon saobraćajne nesreće. S kolicama je kaže naučio živjeti. Svaki izlazak iz kuće mu je izazov. Zahtijeva poseban plan i pomoć.

“Na ovom mjestu me udarilo auto. Zbog toga sam ja u kolicima i svaki put kad prođem, sjetim se toga”, kaže Nermin Kožo.

Pronaći parking nije teško. Nermin uglavnom vrijeme izgubi u čekanju da naiđe neko ko bi mu pomogao da izvadi kolica iz gepeka.

Nermin je od općine tražio da mu naprave lift ispred kuće, i dobio je obećanje. No, tu njegovi problemi ne prestaju. Arhitektonskih barijera u gradu je posvuda.

“Ako ima rupa, moram se dići na zadnje točkove, jer ako mi upadne točak u rupu, past ću na glavu, dodaje Kožo.

“Ako želim da idem u kafić, ne mogu, jer su uglavnom tamo stepenice”, komentarisao je Kožo.

Reporterka N1 je pokušala s Kožom izaći na glavnu ulicu u Sarajevu, ali su i tamo naišli na probleme.

U gradu nema javnog toaleta za osobe sa invaliditetom.

“Kada trebam u toalet, moram sjesti u auto i idem kući te se tu moj izlazak završava”, priča Kožo.

Ni pristupi osnovnim institucijama nisu omogućeni, a Jašar je provjerila i kako. Naime, ispred pošte postoji rampa za invalide, ali ne radi.

Nermin je samo jedan od mnogih kojima je zbog brojnih barijera otežano ili potpuno uskraćeno kretanje gradom. No, on je vedrog duha. Optimista koji vjeruje da će doći vrijeme kada će barijere nestati, fizičke, ali i one koje postoje u glavama ljudi.