Rudari RMU Kakanj rade bez riječi i sa tugom u grudima

Safet Begić kroz suze se prisjeća kobne nesreće: “Rovili smo to kamenje, prevaljivali, jedan čovjek kamen od 200 kila prevaljuje k'o da je u njemu peruška, k'o da je u njemu pola kile... Do prvog tijela kad smo došli, nadali se da su još svi živi...”

Safet je tu noć iz jame sa kolegama izvukao teško povrijeđenog Harisa i poginule prijatelje – Nermina i Muhameda.

“Ja nemam nijednog od njih po imenu u mobitelu upisanog, sve je to nadimak nekakav i sve su to zlatni momci", kazao je.

Drugi dan u direktorskoj stolici Kasima Alajbegovića dočekala je vijest o pogibiji četiri rudara, šesti dan vijest o smrti petog – Elvisa Mašića. Porodice poginulih biće zbrinute, a na dopustu je oko 27 rudara koji su prije sedam dana bili u smjeni i na mjestu nesreće.

Rudari koji danas, sedam dana nakon nesreće, završavaju sanaciju dijela jame u kojoj su poginula četvorica njihovih kolega i prijatelja - uglavnom su bez riječi. Rade u tišini sa bolom u grudima, kratko su nam rekli. U ponedjeljak će im se pridružiti i ostatak treće smjene od te kobne noći.