Rječnik bosanskog jezika autora Dževada Jahića posljednjih dana izazvao je mnogo polemike među lingvistima, političarima i cjelokupnoj javnosti u Bosni i Hercegovini i Srbiji. Između ostalih, sporni su Izrazi kao što su đikan, četnik i balvangrad.

Tako se u rječniku profesora Jahića đikan tumači kao “neotesan čovjek, seljačina, pravoslavni brđanin, stočar, čoban, bosanski pravoslavac četnički nastrojen”. Riječ balvandgrad označava tip naselja koje nema obilježje grada, a ima aspiracije da to bude. Kao primjer se navodi Han Pijesak, Pale, Sokolac. Tu je i termin balija koja znači neuk muslimanski seljak, prost, neobrazovan čovjek koji ne pripada obrazovanom svijetu niti plemstvu.

S druge strane, u Rječniku bosanskog jezika autora Senahida Halilovića, Ismaila Palića i Amele Šehović koji je objavljen 2010. godine u izdanju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu riječ đikan je opisana kao osoba grubog ponašanja; neotesanko, seljačina, primitivac.

“U opisu takvih riječi se mora biti vjerodostojan, mora se prenijeti na pravi način i vrlo precizno i biti vrlo oprezan da to nikoga ne vrijeđa, da ne implicira značenja koja objektivno takve riječi nemaju”, smatra Ismail Palić sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu koji je koautor Rječnika bosanskog jezika iz 2010. godine.