To što neko zatvori jednog novinara ne znači da će prekinuti istraživanje o kriminalu i korupciji, rekla je Miranda Patručić, novinar Projekta za izvještavanje o organizovanom kriminalu i korupciji (OCCRP), u Novom danu.
Mirandi Patručić zabranjen je ulazak u Rusiju, Azerbejdžan, Tadžikistan jer je otkrila korupcijsku aferu Telia Sonera Holdinga tešku 1,3 milijarde dolara. Dobijala je otvorene prijetnje smrću.
pročitajte još
Istraživačkim novinarstvom se bavite već 10-tak godina. Priče koje istražujete su međunarodne korupcijske afere. Poprilično opasan odabir?
Opasan odabir ali i privilegija. Mi u OOCRP-u se bavimo čitavim nizom tema koje su bitne za društvo, a kojima se niko drugi ne bavi.
Finansijski najteža afera koju ste otkrili je Telia Soner Holding vrijedna 1,3 milijarde dolara. Istraga je vođena u 7 zemalja.
Aferu smo istraživali zajedno sa novinarima iz Švedske. Istraživali smo na koji način je Telia Soner stekla udjele u telekom operaterima u centralnoj Aziji. Kada govorimo o mitu u ovim zemljama ne govorimo o desetinama hiljada, kao kod nas. Tamo se mito broji u milijardama. I dokazali smo korupcijsku afera među političkom elitom, a među umješanima bili su kćerka predsjednika Uzbekistana i prva porodica Azerbejdžana.
Kako ste dolazili do tih podataka?
Obično to krene od najobičnijih informaciju. U ovom slučaju to je bio novinski članak iz 2007. u kojem je stajalo da je Telia Sonera potpisala ugovor vrijedan 320 miliona dolara sa kompanijom iz Gibraltara. Novinar u Švedskoj se nisu zapitali ko stoji iza te kompanije u Gibraltaru i zašto bi se potpisao ugovor sa ovom kompanijom za posao u Uzbekistanu. Mi smo nekoliko godina kasnije zatražili dokumente iz Gibraltara što nas je odvelo da istražimo tragove po Britaniji, Švicarskoj i nizu drugih zemalja. Veliki kriminal ne ostaje u okviru jedne kompanije ili jedne države.
Vi u svom poslu koristite “bazu podataka” (data base) novinarstvo. Objasnite o čemu se radi.
Toliko je informacija na internetu da sve što vam treba je računar, internet i kartica. To je prvi dio. Drugi dio je kako doći do ljudi koji su spremni da rizikuje karijeru, svoj život i ugroze porodice kako bi otkrili informacije. Imali smo sreće da smo uvijek dolazili do takvih osoba.
Vaša istraživanja nerijetko kasnije preuzima i policija. Do koje mjere ide ta saradnja? Vi svoje izvore nikada ne odajete?
Desilo mi se jedne prilike da je tužilac iznio fasciklu sa mojim člancima rekavši da mu je to dosta pomoglo u istrazi. Mi naravno nikada ne otkrivamo naše izvore, ali vlast za istragu korupcije mogu koristiti naše podatke.
Koja je cijena bavljenja ovim poslom? U Rusiji niste poželjni. Zabranjem vam je ulazak u ovu zemlju. Gdje još ne smijete ići?
Dobila sam nekoliko upozerenja da ne idem u zemlje s kojima je Uzbekistan u prijateljskim odnosima. Rekli su mi da bi mogla završiti na ispitivanju. U Rusiji me je uhvatila tajna služba koja me je ispitivala i rekla da će me sljedeći put uhapsiti. Tu mi se dogodio i najstrašniji trenutak u karijeri jer oni koji su me ispitivali nisu znali engleski jezik. Prevodilac je slabije govorio engleski, a često je izmišljao iskaz koji nisam rekla jer ja govorim malo ruski pa sam razumjela. Agenti su htjeli da potpišem papir da sam strani agent. U Rusiji se nevladin sektor i borci za ljudska prava tjeraju da se izjasne kao strani agenti.
Još jedna od korupcijskih afera u čijem otkrivanju ste učestvovali je ona o Prvoj banki. Došli ste do dokaza da postoje veze između vlasti u Crnoj Gori i zaposlenih u ovoj banci.
Istraživanje koje je trajalo godinu otkrilo je kako su premijer Crne Gore Milo Đukanović i njegova porodična banka u centru veza vlade, organizovanog kriminala i biznisa.
Za ovu priču dobili ste i međunarodno priznanje.
Nedavno je u Norveškoj održan izbor koji mi znači mnogo. Kada provedete godine istražujući nešto i dobijete priznanje od vodećih novinara to je velika stvar. Konkurencija je zaista bila velika.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.
