Da život osoba sa invaliditetom nije samo teška i tužna priča, da su to ljudi koji žive sasvim normalno, samo na drugačiji način, neobičnom akcijom pokušavju objasniti iz Helsinškog odbora Banjaluka.

Da li ste se bar na trenutak zapitali kako je živjeti sa invaliditetom?

Maske za oči podsjećaju nas da postoje ljudi koji žive u mraku, a točkovi na stolicama da u ovom društvu ima onih koji pri kretanju nailaze na mnoštvo barijera koje većina građana uopšte ne registruje.

“U suštini ovo ništa nije predstavljeno iz nekog negativnog ugla, nego iz pozitivnog. Da kažemo da takav život postoji i da i tako možemo živjeti i da to nije ništa strašno niti je tužno. Ti ljudi žive takav život i to je to – drugačije“, izjavio je Mladen Protić iz Helsinškog odbora Banjaluka.

Ognjen je student treće godine Socijalnog rada. Živi samostalno u studentskom domu. To što se kreće pomoću invalidskih kolica ne sputava ga da ima bogat društveni život i da zalazi na mjesta gdje dolaze mladi, ali samo ako su u pitanju lokali u ravni ulice.

“Ne znam koja je to tendencija da se svi klubovi sada nalaze pod zemljom i nijedan klub u koji možeš otići poslije tri sata nije pristupačan”, rekao je Ognjen Ranisavić.

Mnogo veći problem od klubova su zdravstvene, obrazovne i kulturne ustanove koje nemaju rampu.

Iako je BiH potpisala Konvenciju o pravima osoba sa ivaliditetom koja je obavezuje da uskladi zakone sa zemljama EU, to je još mrtvo slovo na papiru. Pet godina nakon potpisivanja izvršene su analize i doneseno je svega nekoliko dokumenata kako će se ova konvencija sprovoditi.

“U praksi se to ne primjenjuje i dalje imamo primjere javnih ustanova koje su neprilagođene u fizičkom i informacionom smislu, inkluzija ne funkcioniše. Više se radi na principu neka se čuje da smo nešto uradili, a u stvari se ne radi ništa”, izjavio je Mladen Protić iz Helsinškog odbora Banjaluka.

U manjim sredinama se još manje radi. To je i jedan od razloga što je Ognjen iz Šipova došao studirati u Banjaluku, gdje je, kaže, prihvatljivo. Kao svijetal primjer navodi Narodno pozorište.

“Pozorište čak ima i akciju podsticaja gdje je besplatan ulaz za osobe sa invaliditetom u bilo kojem obliku“, komentarisao je Ognjen Ranisavić.

Na akciju Kafa bez predrasuda vlasnici banjalučkih lokala teško pristaju. Do sada su pristala tri i to na osnovu prijateljskih odnosa zaposlenih u Helsinškom odboru i vlasnika restorana.