Od 26. do 29. novembra u Sarajevu, nakon dva sarajevska i jednog banjalučkog, Centar za promociju interaktivnog obrazovanja i društvenu akciju organizuje četvrti Otvoreni univerzitet.

Kao i do sada, Otvoreni univerzitet će se odvijati u prostorima SARTR-a. Ove godine, dio programa – pod nazivom Tačno u podne u Muzeju revolucije – dešava se i u Historijskom muzeju BiH i svi programi su besplatni. Danas u funkciji člana programskog tima Otvorenog univerziteta gost Novog dana bio je prof. dr. Dino Abazović.

Na 4. Otvorenom univerzitetu će gostovati neki od najznačajnijih intelektualaca, filozofa, mislioca, aktivista i umjetnika iz BiH, regije i Evrope koji će, zajedno sa publikom, razgovarati o tome “ko se boji” nekih ključnih tema našeg doba i društava u kojima živimo. Na pitanje čega se bojimo danas, Abazović je odgovorio: “Previše toga se bojimo. Mi moramo voditi debatu, iznijeti mišljenja i truditi se da damo neki uvod na raspravu o temama. Ovogodišnji motiv Otvorenog univerziteta je ‘ko se boji’. Razgovarat ćemo o tome ko se boji izbjeglica, ekonomske krize, žena, Marksa i socijalizma. Govorit ćemo i o feminizmu, umjetnosti“.

O tome šta znači šutnja je komentarisao: “Šutnja može značiti odobravanje, nesigurnost, iracionalnost itd. i mi smatramo da strah koji je iracionalan može se pobijediti ako racionaliziramo njegove motive. Moramo govoriti otvoreno, bez straha i na način da ponudimo jednu vrstu argumentacije koja ne mora biti slaganje. Ne moramo biti istomišljenici. Također moramo graditi kulturu neslaganja i znanjem napraviti korak naprijed“.

O tome da li se građani plaše anketa novinara je rekao: “Većina ljudi se plaši javnog nastupa jer nisu uvijek u prilici da govore u takvoj situaciji, i ako nemate neko iskustvo, niste sigurni kako će to izgledati. Premalo se pažnje daje svakodnevnim ljudima. Mi nažalost nemamo razliku između javnog mišljenja i mišljenja iznesenog u javnosti. Ljudi imaju pravo na slobodu mišljenja i mogu ga iznositi u javnost. Struka s druge strane treba da doprinosi gradnji javnog mišljenja i legitimitetom doprinijeti javnom mišljenju i prihvatiti odgovornost”.

Na pitanje ko se boji žena je odgovorio: “Mislim da se žena u ovom slučaju bojimo, ali ne način na koji bi to bilo tradicionalno shvaćeno. Misli se na partnerstvo između muškarca i žene. Žene imaju jednake šanse kao i muškarci, ali kad pogledate statistike, žene su za iste poslove plaćene i duplo manje. Taj problem moramo otvarati kao pitanje. Jednakopravno partnerstvo nije postignuto ni u najrazvijenijim zemljama. Boje se njihovog znanja i kompetencije kojim bi uzdrmale muški svijet“.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.