Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama obilježen je 25. novembra. Gošće Novog dana saglasne su da države regije treba bolje da odgovaraju na ovu pojavu, a da svoju ulogu u ovom problemu imaju i mediji.

Advokatica Vanja Macanović rekla je da je broj ubistava žena, koja su izvršili njihovi aktuelni ili bivši partneri, u Srbiji velik. Ona je istakla da ne postoji dovoljno dobar odgovor države na ovaj fenomen

Kako objašnjava, ne zna se pravi broj ubistava, jer se registruju samo ona koja su očigledna, ali ne i oni smrtni ishodi koji su posljedica dugog trpljenja nasilja.

Ona ističe činjenicu da su, prema navodima medija, u više od 50 posto slučajeva centri za socijalni rad ili policija imali informaciju o tome. “Insistiramo na na tome da policija i tužilaštvo rade procjenu sigurnosnih rizika”, dodaje ona. Kako navodi, to naravno ne znači da bi se rizik od nasilja spriječio. “Ali treba učiniti sve što je u moći policije, tužilaštva i centra za socijalni rad da se prepozna rizik od nasilja”.

Često se nasilnik samo opominje, pa se dešavaju propusti da se ne reaguje, kao što se desilo u Kanjiži, podsjeća ona. Podsjetimo, tada je u porodičnom nasilju ubijeno šestoro ljudi, a počinilac je i sam izvršio samoubistvo.

Amra Muslić, koordinatorica Sigurne kuće u Sarajevu, kaže da postoji dobra praksa saradnje sa bosanskohercegovačkom policijom za 15 godina, koliko postoje te ustanove u BiH. Ona navodi da u BiH ima osam Sigurnih kuća, i da su kapaciteti dovoljni za broj slučajeva nasilja, u kojima žrtve treba da budu smještene u takve kuće.

Govoreći o postupcima policije, kaže da policajci prolaze određenu edukaciju. To je naročito bitno jer su policajci oni koji prvi stižu na mjesto nasilja, koji potom kontaktiraju sa službama socijalnog rada, i postupaju prema njihovim preporukama.

U roku od 24 sata tužilac je dužan da donese zaštitne mjere, a dok se žrtva ne smjesti, nasilnik se stavlja u pritvor, prenosi Muslić.

U roku od 24 sata nastupa udaljenje iz kuće i stana i zabrana uhođenja, a pritvor traje 24 sata, dodaje.

U Srbiji ne postoje takve mjere. “Želimo da postignemo da policija ima ovlaštenje da izvrši procjenu, jer ona prva dolazi na lice mjesta”, kaže Macanović.

Postoji zahtjev da se reguliše to da nasilniku bude, bez obzira da li je vlasnik stana, onemogućeno, privremeno, da koristi kuću, na 14 dana, dodaje ona. To je, kako navodi, neki period, kada žena može sama da odluči da li će ići u postupak ili ne.

Tužbu za mjere, prema važećim propisima, mora da pokrene žrtva, podsjeća ona i dodaje: “Procenat tužbi prilično je mali, od jedan do tri posto…” Tu se ostavlja prostor da je žrtva jedan period nezaštićena, izložena pritisku, pa postoji mogućnost da odustane, navodi ona.

I u Hrvatskoj je stanje zabrinjavajuće, a hrvatska policija može da piše prekršajnu prijavu, dok je ipak potrebna sudska odluka da bi ta osoba izašla iz porodice. Nasilnik se može izdvojiti iz porodice i procjena je policije da li će se on udaljiti.

Mediji da ne otkrivaju identitet žrtve

Govoreći o uticaju medija, gošće Novog dana istakle su koliko je važno ne otkriti identitet žrtve. Mediji moraju da razumiju do koje mjere ono što pišu, sa svim detaljima, može da utiče na djecu, žrtve, pa i nasilnike, kaže Macanović.

Amra Muslić dodaje da mediji mogu da utiču na to da žrtve, poučene iskustvom nekih drugih žena, odluče da prijave nasilje kojem su izložene. Ali se mora voditi računa o tome da se sakrije identitet žrtve, jer može se desiti da one kasnije budu ubijene, dodaje ona. Važan je uticaj medija, jer se, kako navodi, žene žrtve informišu o institucijama, ustanovama i organizacijama kojima se mogu obratiti, kao i o zakonima i propisima koji ih štite.

Kad je u pitanju nasilje nad ženama, Macanović ističe važnost obrazovanja i uticaj na djecu od najranijeg perioda, da mališani uče o ravnopravnosti, o toleranciji, o mirnom rješavanju konflikta…

Cijelo gostovanje pogledajte u videu ispod: