Demobilisani borac: Ne može čovjek više da trpi i gleda

Vijesti 27. nov 201519:15 > 19:44
N1

Rat je proveo boreći se kao član Patritoske lige, kasnije Armije BiH. Teške traume, loša ekonomska situacija, patnja njegovih saboraca dovela ga je do dizanja ruke na sebe. Teško progovara o tome.

“Raspad sistema. Bio sam 30 dana u bolnici, ali uspio sam se izvući. Sada razmišljam zašto? Ali jednostavno to čovjeku dođe. Ne može jednostavno da trpi i da gleda. Tako da sam sebi pokušao nauditi”, rekao je Ton Beho Bajramović, demobilisani borac.

Boračka populacija mahom je oboljela od postraumatskog sindroma. Invalidnine za to dobijaju samo oni koji su se registrovali do decembra 1997 godine. Prepušteni sami sebi, okupili su se u Udruženje veterana rata 1992-1995 oboljelih od PTSP-a „ Stećak“.

Borimo se za veteranski centar. Da imamo, da se okupljamo. Baš takve članovi to što se dešavada s njima porpičamo. Da se dođe, da se izađe članovima u susret. Da iznesu svoje stanje porodično. Još to nismo dobili“, kazao je Enes Dedić, predsjednik Udruženja „Stećak“.

Više od 15 000 demobilisanih boraca u ovom kantonu je na birou. Na području TK djeluju mnogobrojne boračke organizacije, a neke od njih smatraju da vlast nije toliko nemarna.

Vlada TK ne izdvaja novčane prinadležnosti borcima Nego, pomaže im kroz stambeno zbrinjavanje, doškolovavanje, upisu djece srednje i visoke o obrazovne ustanove, određivanje pripravničkog staža. Znači, demobilizirane branioce uključila je na isit način kao djecu šehida, ratnih vojnih invalida“, rekao je Fahrudin Hasanović, Savez RVI TK.

Bivši borci misle drugačije.

Sve oduzeli. Gdje god dođeš, kažeš: Borac sam, kažu: Onoliko zagradi, koliko si ti oslobodio. A svaki taj, nikada nije bio u vojsci svi se utrpali negdje“, smatra Ibro Omić, ratni vojni invalid.

Naše traume, naši život poslije rata je život bez vazduha, bez ičega. Teško se snalazimo, prije svega zbog ekonomske situaicje. Ljudi su nezaposleni, demobilisani, izažli iz rata“, ispričao je Beho Bajramović, demobilisani borac.

Udruženje koje okuplja oboljele od PTSOP-a na kantonalnom nivou ne postoji. Stećak iz Tuzle okuplja više od 400 članova iz reda ove populacije ističe da broj varira i da su otvoreni za sve one kojima je pomoć potrebna.