"Treba prvo usvojiti Zakona o pravima žrtvama torture u BiH u okviru kojeg bi se predvidjelo određena prava za ovu kategoriju stanovništva, pa ga onda implementirati", rekla je Adrijana Hanušić, pravna savjetnica TRIAL-a u Novom danu.
Dvadeset godina po završetku rata u BiH, mnoge žrtve ratnih zločina još uvijek čekaju na pravdu. Transparentan i efikasan sistem dodjele naknade štete u krivičnom postupku omogućio bi ovim ženama i muškarcima da dobiju bar dio priznanja za nanesenu bol i patnju s kojom i danas žive.
pročitajte još
Po prvi put u historiji BiH, u junu ove godine dvjema osobama, koje su preživjele ratno seksualno nasilje, u okviru krivičnog postupka dosuđena je naknada štete.
“U jednom slučaju naknada je bila 30.000, dok je u drugom 26.500 KM. Niti jedan novčani iznos ne može da nadoknadi bol i patnju. Nemoguće je izvršiti ono što se u pravu naziva restitucija, potpuna reparacija tj. vraćanje u ono stanje prije nego što je nanešena šteta. Bitan je sam čin naknade žrtvi od počinitelja. To za žrtve znači posebnu zadovoljstvo, vid priznanja za ono što su pretrpjele”, istakla je Hanušić.
Dodala je da još mnogo žrtava čeka na svoju pravdu.
“Mnogo ljudi još čeka na pravdu. Imamo blizu 200 hiljada bivših logoraša. Također, 1.000 ratnih zločinaca je na slobodi, a istrage se vode na svim nivoima. BiH je 2008. usvojila strategiju u procesuiranju ratnih zločina koja je predviđala da se najsloženiji, najkompleksniji i najstariji predmeti ratnih zločina trebaju završiti do kraja 2015. godine. Na žalost, taj cilj nije ispunjen pa ćemo morati probijati rokove”.
Gošća Novog dana govorila je i kakva je prava pomoć na “raspolaganju” žrtvama.
“BiH nije osigurala kolektivni administrativni mehanizam pomoću kojeg bi se isplatila odšteta žrtvama. U takvom jednom slučaju one ne bi morale pokretati sudske postupak za naknadu štete. Zato što ne postoji zakon koji bi priznao takvo pravo žrtvama ratnih zločina one su primorane da pokrenu parnične postupke za naknadu štete. Svjedoci smo da žrtve pokrenu te zahtjeve, parnične postupke i zavisnosti od toga pred kojim sudom su to pokrenuli dolazi do odbijanja njihovih tužbenih zahtjeva jer se primjenjuje zastarni rok na te tužbe. Ova praksa je u suprotnosti sa međunarodnim stadardima i to je nepravilno tumačenje našeg Zakona o obligacionim odnosima. Šteta koja je proistekla iz ratni zločin ne zastarjeva, kao što ne zastarjeva i samo procesuiranje ratnih zločina. Sa žrtvama se manipulira na način da se njihovi zahtjevi odbijaju. I šta se onda dešava? Neko ko je tužio, konkretno, bh. enitet Republike Srpske mora još u takvoj situaciji, s obzirom da je on stranka koja je izgubila sudski spor, platiti troškove. Dešava se apsurdna situacija da policija uđe na vrata žrtve torture i plijeni imovinu. Žrtve možda ponovo preživljavaju ono što su proživljavali 90-ih godina jer im se na vratima pojavljuje uniformisano lice i uzima njihovu imovinu”.
Hanušić je ponudila konkretna rješenja i šta poboljšati u praksi…
“Konkretno treba raditi, i radi se u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice, na pripremi nacrta Zakona o žrtvama torture u okviru kojeg bi se predvidjelo odrđena prava za ovu kategoriju stnaovništva. Međutim, to ponovo dolazimo na situaciju u kojoj je potrebno, da kada se taj zakon usvoji, da dođe do njegove implementacije. Imamo i Zakon o nestalim osobama koji predviđa uspostavljanje Fonda za podršku porodicama nestalih osoba koje nikada nije uspostavljen, a usvojen je 2004. godine. Dakle, potrebno je usvojiti zakon i onda ga implementirati”.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.
