U Bosni i Hercegovini su u posljednjih mjesec dana zabilježena dva slučaja smrzavanja. Dolazak zime nosi rizik da se ovaj broj poveća. Prvi na udaru su beskućnici.

Milan Petrović je došao u Banjaluku prije petnaest godina. Spavao je po klupama i porušenim objektima. Onda je odlučio da se skući. Napravio je kuću od najlona.

“Uđite slobodno. Ovdje je toplo kao u raju. Ovo je legenda, ostajem Titov dok sam živ i kad umrem. Rekao sam kćerki i bivšoj ženi da me sahrane sa Titovim djelima”, priča Milan Petrović.

Petrović je konobar po zanimanju. Radio je, kaže, u hotelu u koji je navraćao i sam Tito. Danas preživljava od sakupljanja starog željeza.

“Danas sam zaradio 12,50 maraka. Imao sam 24 kilograma željeza, 7 kilograma lima, 200 grama mesinga i 200 bakra”, kaže Petrović.

Nema dokumenata, niti stalna primanja. S vremena na vrijeme ode u rodni Prnjavor, tamo ima kćerku i četvoro unučića ali ne želi živjeti s njima. Voli, kaže, svoju slobodu.

“Kad bih mogao naći neku babu moje generacije, ne bi bilo loše”, komentarisao je.

Ne plaši se zime. Ima i peć i drva, a i strah od požara.

U Prihvatnoj stanici za beskućnike trenutno su tri čovjeka. Kad je vrijeme hladnije, kapacitet od 10 mjesta bude popunjen. Nakon što policija privede beskućnika, brigu preuzima Centar za socijalni rad. U Prihvatnoj stanici se zadržava od pet do mjesec dana. Ukoliko nema podršku porodice, najčešće opet završi na ulici.

“Sve dok Centar ne bude imao prihvatilište, mi ne možemo na duži vremenski period, ili ovaj hladni period koji dolazi, zbrinuti te osobe”, izjavio je Nikola Dorotnić iz Centra za socijalni rad Banjaluka.

Ako se prihvatilište i izgradi, ljudi se ne mogu držati zatvoreni. Poslovalo bi se po principu otvorenih vrata, kad hoće da dođu da jedu, okupaju se, spavaju…

Oni koji su navikli na život bez obaveza, teško se socijalizuju. Uprkos svim opasnostima radije ostaju na ulici.