Proteklih godina na pacijentima u BiH vršeno je na desetine kliničkih ispitivanja lijekova. Podaci o tome na koliko ljudi su lijekovi testirani i da li je bilo posljedica - u BiH nikada nisu objavljeni. Agencija za lijekove nadzire ta testiranja. Čiji interesi su prioritet - pacijenata ili farmaceutskih kompanija?

U BiH lijekovi se testiraju na ljudima. Ljiljana Lončar dokaz je za to.

“Ja sam učestvovala u kliničkom ispitivanju lijeka enkorten“, priča Ljiljana Lončar.

Testiranja se uglavnom rade u kliničkim centrima Banjaluka, Tuzla i Sarajevo. Najčešće učestvuju oni koji su bolesni, i to bez naknade. Ljiljana Lončar, oboljela od multiple skleroze, jedna je od njih. U nadi za ozdravljenjem i ponovo bi išla na testiranje.

“Ni u jednom trenutku nisam imala nikakvu dilemu. Znate zašto? Pa sigurno je tom ispitivanju prethodilo neko ispitivanje. Da bih ja bila pokusni kunić, prethodilo je na nečemu drugom. Ne bi dali čovjeku sigurno ako bi mu bio ugrožen život. Jedino je bilo pitanje hoće li mi to prijati“, komentariše Lončar.

Doktori i klinički centri odbijaju da govore pred kamerama. Jesu li onda interesi pacijenata ispred ili iza interesa farmaceutskih kompanija?

“Interesi ispitanika nisu uvijek samo zaštita prava, sigurnosti i dostojanstva pacijenata već je nekad u njihovom interesu da mi odobrimo kliničko ispitivanje jer je to najbrži način da dođu do novih, inovativnih terapija, pogotovo za pacijente koji imaju neka teža iscrpljujuća stanja”, izjavila je Dijana Injac iz Agencije za lijekove BiH.

U Agenciji kažu da se uglavnom vrše testiranja 3. i 4. faze, za te lijekove je već u velikoj mjeri dokazana efikasnost i sigurnost. Najopasnija su testiranja prve faze, što znači da se lijek prvi put testira na ljudima često i na onima koji su zdravi. I takvih istraživanja je bilo u BiH. Građani koje smo pitali, uglavnom, nipošto ne bi bili dio istraživanja.

“Ne volim da budem pokusni kunić”.
“Ne bih ikad. Ne bih to dozvolio sebi i svom zdravlju”.
“Možda i bih, ako bih znala da je to ipak dokazano da ima efekte”.
“Ne bih htio biti dio istraživanja lijekova, jer ne bih želio biti pokusni kunić”.
“Ne bih, ne bih, ne bih”, mišljenja su građana o testiranju.

U svijetu, onaj ko pristane da se lijekovi testiraju na njemu, za to bude plaćen. Kod nas je zabranjeno nuditi novac za učešće u studiji.

Za razliku od drugih zemalja, onih u regiji, kod nas ministarstva zdravstva ne kontrolišu cijeli postupak. Također, podaci o tome na koliko ljudi su lijekovi testirani i da li je bilo posljedica u BiH nikada nisu objavljeni.