U kući vlasnika Fikreta Polutana bilo je sjedište firme koja državi duguje 8 miliona maraka. U narednim godinama Polutan i njegova porodica prolazit će kroz pravu noćnu moru, bit će hapšeni i na teret će im se stavljati višemilionska pronevjera.

Kada je Fikretu Polutanu 2003. godine firma Đuša ponudila posao čuvara, a nakon toga i vozača, povjerovo je da na ovom svijetu još uvijek ima dobrih ljudi. Njegova supruga je bilo teško oboljela,od karcinoma, nisu imali osiguranje.

“Upoznao sam Amira Poškovića, ležao je u banjama u Fojnici. Bilo mi je potrebno osiguranje da ženu liječim Prijavio me kao čuvara, a kasnije i kao vozača. Mislio sam da je dobar čovjek, pravi uslugu. Ja sam trebao samo da potpisujem neke papire. Za tih nekoliko godina dobio sam dva puta po 300 maraka, ali i što je važnije osiguranje”, kaže Polutan.

Posao mu je dao Amir Pošković čije će mjesto ubrzo preuzeti Fikret jer je Amir morao u penziju. Bilo mu je čudno kako on sa četiri razreda osnovne škole može biti direktor i osnivač, ali “kazali su sve je u redu”.

“Jedan put kad mi je bilo sumnjivo, otišao sam u Kantonalni sud u Travnik i neka sudinica, ona je pogledala papire i rekla sve u redu. Pitao sam jedan put i inspekciji. Oni su mi kazali tvoje je da ovce čuvaš, a ne da radiš, a u kancelariji istresen krompir i jabuka i samo na jednom kraju knjige”, dodaje naš sagovornik.

No nije bilo u redu, Ali, to će Polutan saznati nakon što je Amir Pošković preminuo 2008. godine. Od tada se u njegovoj kući smjenjuju policija i inspekcije, tvrde da je odgovoran za utaju preko 8 miliona poreza. Da stvar bude gora, dvije posljednje godine posao je prebačen na njegovog brata Hamdu, osobu sa mentalnim poteškoćama, nakon toga i bratovu suprugu jer je Fikret otišao u penziju. Na njima je registrovano još jedno preduzeće “Stećak” koje duguje preko dva miliona mraka.

“Dolazi nam inspekcija, policija, privodi nas.. U Sarajevu su nas držali po sedam sati. Gore od šoka. Živ u zemlju ne možeš, ne spavaš, kontaš non-stop kako dalje. Nema izlaza..”, kaže Polutan.

Iako je inspekcija počela 2009. godine da posjećuje firmu i rukovodioce na papiru, Đuša je u određenom obimu nastavila poslovanje. Firma Đuša je registrirana kao firma za osobe s invaliditetom. Taj status je omogućavao razne beneficije pri plaćanju dadžbina državi.

“Senad Drkić je bio glavni računovođa iz Sarajeva i moguće je da je on to dalje vodio jer je bio blizak sa Amirom. Računovođa u Fojnici je bio Mehmed Ćustović koji je sada u penziji, ali je radio kao blagajnik u Domu zdravlja, a na crno je vodio knjige za Amira”.

Pošković ima dva sina od 12 i 14 godina, odlični su učenici. Preživljava od penzije. O firmi za koju je radio ne zna gotovo ništa, osim da je život njegove porodice pretvorila u moru

“Samo mogu znati da je finasirao neke studente, materijal za škole, a to je išlo preko RVI koji su bili oslobođeni od poreza a jače firme bile su oslobođene, kontam da je to to”.

Nakon sedam godina ostaje pitanje kako UIO i Federalna poreska uprava nisu našli ništa sumnjivo u poslovanju firme Đuša do smrti Amira Poškovića. Do ovih odgovora Fikret Polutan nastavlja da živi od danas do sutra u očekivanju sudskog progona.