Predsjednica Unije za održivi povratak u Novom danu na N1 kazala je da kraj 2016. godine želi dočekati bez ijednog ativnog kolektivnog centra u kojima ljudi žive, te dokazati ljudima koji žele otići iz BiH da ne napuštaju uslove koje imaju u svojoj zemlji - budući da ih u Evropi ne čeka tako svijetla budućnost.
Približno 68.000 građana napustilo je Bosnu i Hercegovinu od 2013. godine do danas, pokazuju podaci Unije za održivi povratak i integracije. S druge strane kolektivni centri i 20 godina poslije rata su bh. stvarnost. O ovoj temi smo sa Mirhunisom Zukić, predsjednica Unije za održivi povratak, razgovarali u Novom danu na N1.
VEZANA VIJEST
Prema posljednjem istraživanju, četiri od pet mladih u BiH želi napustiti zemlju. Za razliku od prethodnih odlazaka “trbuhom za kruhom”, sada se iseljavaju cijele porodice, a sve zbog potrage za poslom. Nedavno ste organizovali i konferenciju “Gradovi koji nestaju odlaskom bh. građana” – Da li je to već naša stvarnost, pitali smo gošću.
“To se dešava duži period, ali mi nemamo adresu kome da se obratimo. Imamo slučajeve koji kažu da je riskantno otići u druge zemlje, a naši ljudi idu ilegalnim kanalima, prodaju svoje što imaju u BiH. Jedan dio njih će zemlje EU vratiti nazad, što nije dobro ni po njih, a krši i ugled BiH u Evropi”, kazala je Zukić u uvodu.
Ilegalan odlazak u Evropu za četveročlanu porodicu košta 7.000 KM, a građani BiH bivaju smješteni sa ostalim strancima, u lošim uslovima boravka. Sve ih to uslovaljava da se kasnije vrate, rigorozne su mjere za povrat novca budući da su ranije tražili azil, istakla je gošća.
“Mi želimo širiti ovu priču, jer je u pojedine gradove u BiH sablasno ući. Mladog čovjeka ne možete vidjeti, a rješenje nije otići u druge zemlje – pogotovo kada imate uslove u vlastitoj”, kazala je Mirhunisa Zukić.
Blizu 50.000 ljudi s područja Unsko-sanskog kantona ima hrvatski pasoš. No, odlaze i oni koji je nemaju. Primjer je Sanski Most koji u tome prednjači. Podaci Unije za održivi povratak i integracije otkrivaju kako je u prošloj godini grad na Sani napustilo 2300 osoba. Isto je i u Velikoj Kladuši, Brčkom, Sapni, Bihaću, Cazinu… Da li su u ovim gradovima najalarmantniji podaci, pitali smo.
“Da, tamo je najalarmantnija situacija, uz dodatak Brčkog. Kada iz Sanskog Mosta ode 2.300 ljudi to je veliki broj u odnosu na kompletno stanovništvo tog grada. Kada sličan broj ljudi ode iz recimo Sarajeva, i dalje je to velika cifra – ali ne toliko alarmantna u odnosu na broj stanovnika grada. Oni odlaze po uzoru na neke ljude koji imaju dobra iskustva sa Švedskom, Norveškom ili nekim drugim razvijenim zemljama”, pojasnila je Zukić.
Istakla je da se konačno mora nešto učiniti, pogotovo kada je o mladim ljudima riječ, koji svojim zalaganjem moraju dosta uraditi. Nevladine organizacije su se povezale sa državnim institucijama da kreiraju bolju budućnost i spriječe masovan odlazak iz BiH. Poljoprivreda kao grana je ostala ta koja može imatu budućnost. Imamo puno pozitivnih primjera, i to želimo poručiti: Bez zalaganja i rada nema uspjeha”.
“Žalosno je da 20 godina nakon Daytona imamo ljude koji žive u kolektivnim centrima. Djeca se rađaju tamo. Mi ih želimo zatvoriti, i da naredne godine u ovo vrijeme kolektivni centri budu zatvoreni. Toliki novac je prošao kroz BiH, a da nije bio namijenjen njima. To je ipak politička stvar, jer se na osnovu kolektivnih centara dosta novca ubiralo, a oni i dalje rade. Danas, na dan ljudskih prava odajemo počast svim ljudima koji idalje žive u kolektivnim centrima, koji su rađali i odgajali djecu tamo”, riječi su Mirhunise Zukić.
Predsjednica Unije za održivi povratak kazala je još da će u narednoj godini ovo udruženje još jače raditi na uključivanju ljudi iz kolektivnih centara u normalne segmente života, da se uključe u standardan rad zajednice i da im se dokaže da ne žive u getu posljednjih 20 godina.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.
