Udruženje žrtava i svjedoka genocida i Pokret Majke enklava Srebrenica i Žepa pozivaju na premijeru dokumentarnog filma: “Pucanj u dušu” - večeras u 18 sati u Gazi-Husrefbegovoj biblioteci.
Dokumentarni film predstavlja samo mali dio istine o tragediji žena i muškaraca koji su prošli najgore torture, zlostavljanje i poniženje tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Gosti Novog dana su bili Munira Subašić, predsjednica Udruženja “Pokret Majke Enklava Srebrenice i Žepe”, Emina Kulašić, savjetnica u Udruženju žrtava i svjedoka genocida i Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida.
PROČITAJTE JOŠ
Munira Subašić je u uvodu kazala da ovaj film ima dvije važne stvari. “Danas je dan ljudskih prava, istih ljudskih prava koja su poništena od 1992. do 1995. godine. Mi 20 godina moramo da dokazujemo ono što smo preživjeli”.
“Majke koje su silovane ne govore o tome, teško im je živjeti s tim. Ne reći nikome. Žene su za vrijeme rata i poslije rata iznijele najveći teret na svojim leđima. Ponižene su i ponižavaju se i dalje, ne poštuje se njihovo dostojanstvo”, kazala je Subašić.
Emina Kulušić istakla je da se o problematiziranju silovanih žena za vrijeme ratnih dejstava radilo jako malo, ali od kako je holivudska glumica Angelina Jolie pokrenula međunarodnu kampanju protiv zlostavljanja, skrenula se pažnja na silovanja u BiH.
“Fokusirali smo se na Haag, a ne na žrtve i njihovu istinu i pravdu. Imamo silovanih muškaraca, a o njima apsolutno niko ne priča. Ne želimo podsjećati šta se desilo nego da skrenemo pažnju na posljedice”, kazala je.
“Još uvijek imamo žrtve koje nisu progovorile, a društvo im ne dopušta da progovore”, kazala je. Kulušić je dodala da ti zločini nisu dovoljno procesuirani, ali da je Tribunal u Haagu zločine silovanja okarakterisao kao ratne.
Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida kazao je da su donesene su određene presude, ali ogroman broj žena i muškaraca na malom prostoru je silovano.
Sudovi nisu uradili mnogo
“Zamislite kako je tim porodicama, majkama. Neke silovane djevojčice su imala 12, 15 godina. Mnogo je potresnih priča prikazano u filmu. Rijetki su oni koji žele pričati. Još uvijek smo patrijarhalno društvo koje to ne prihvata zbog porodica. Ipak, hvala onima koji su učestvovali u stvaranju filma”, kazao je.
Složni su da na ovakve zločine nije moguće ostati imun. Subašić kaže da tužilaštva i sudovi nisu uradili mnogo, jer su politički profilirani.
“Malo ih želi istinu, a većina štiti one koji su ubijali i silovali”, rekla je predsjednica Udruženja Majke Srebrenice.
“U entiteta odakle sam ja Munira i Mara se ne mogu družiti. Ako se to dešava duže vremena, Mara mora u Banjaluku da odgovara na pitanja što se druži sa Munirom. Nema povjerenja među ljudima, a to je osnovni korak”, kazala je Subašić.
Kazala je da i danas mnoge žene ne smiju govoriti o iskustvima silovanja, a da je nakon 20 godina jedna članica udruženja odlučila progovoriti o tome.
“Tražila je da zaključam vrata, počela je da plače nakon čega nam je rekla da je silovana, i da više to nije mogla čuvati u sebi. Nikada nam poslije toga više došla, stidi se nas. Nisu samo uništene majke koje su izgubile djecu, nego i silovane žene”, rekla je Munira Subašić.
Tahirović je na koncu zaključio da film “Pucanj u dušu” želi približiti javnosti šta se desilo ženama i muškarcima. Da se o tome više priča, ali i “da se da signal budućim generacijama da ne uzokruju nova stradanja, i da nemamo više sukoba”.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.
