Sarajka Meliha Varešanović koja je ratne 1994. godine nesvjesno očarala svijet i nakon 21 godine sjeća se svakog trenutka kada je nastala fotografija Britanca Toma Stoddarta.

Ponosna Sarajka tada je potpuno dotjerana, kao da je krenula u provod ili na modnu pistu, prolazila pored vojnika, a u pozadini se vidi sklonište sa vrećama pijeska. Taj detalje iz okupiranog sarajevskog naselja Dobrinja zabilježio je britanski fotoreporter i proslavio Melihu Varešanović.

Za agenciju Anadolija Meliha Varešanović se prisjetila tog dana vrativši svoje uspomene upravo na mjestu gdje je fotografija nastala.

“Dugo nisam znala za fotografiju koja je nastala te ratne 1994. godine kada sam ovuda prolazila. Ona je toliko dočarala ponos, prkos i dostojanstvo žene Bosanke i to je na jedan divan način odjeknulo svijetom“, počela je svoju priču Meliha.

Za fotografiju saznala nekoliko godina poslije

Navela je kako je to bilo u proljeće 1994. godine kada se vraćala sa posla tim dijelom sarajevske Dobrinje.

“Fotografija u potpunosti pokazuje tadašnje stanje. Uz vojnika, umjesto prelijepog izloga sa konfekcijom, tada je tu bilo sklonište zatrpano vrećama. Bio je to dosta opasna dio ulice kuda sam prolazila, jer tu je djelovao i snajper. U jednom momentu dok sam prolazila čula se detonacija granate, ali to je bila naša svakodnevnica. Malo sam zastala, a potom nastavila svojim dostojanstvenim hodom. Međutim, moram priznati da nisam ni primjetila da me neko fotografisao. Mislila sam da se kao i svaki drugi dan na mom putu kući s posla ništa posebno nije desilo“, navela je Varešanović.

Istakla je da je tek nakon nekoliko godina na kućnu adresu dobila primjerak časopisa “Life“ i tada saznala za fotografiju koja je nastala 1994. godine.

“Na duplerici časopisa bila je moja fotografija sa posvetom Meliha Varešanović snimljena na Dobrinji 1994, fotograf Tom Stodder. Bila sam iznenađena i oduševljena. Onda sam počela razmišljati o tome kada se to desilo. Pokušavala sam se sjetiti koji je to tačno datum bio, ali nisam uspjela. Znam samo da je bilo proljeće. Osim tog prkosa i ponosa u toj fotografiji, ako je malo dublje pogledate, krije i tuga, jer te godine u proljeće je umrla moja majka. Za mene je to bio strašan gubitak, veliki bol i težina. Bila sam na ivici da posustanem, ali sam se prisjetila maminih riječi da uvijek u životu moraš da se uspraviš i dostojenstveno nastaviš“, prisječa se Varešanović.

Nakon što se saznalo za fotografiju Varešanović je i u Bosni i Hercegovini postala “veoma tražena osoba”. No, i dalje nije poznavala tvorca fotografije koja je obišla cijeli svijet i izazvala sjajne reakcije. Do susreta sa britanskim fotografom došlo je tek 2010. godine.

“Prošlo je dosta vremena dok jednog dana preko Facebooka nisam dobila poruku od Toma Stoddera fotografa slike na kojoj se nalazim. Bio je oduševljen da sam živa i zdrava, da i dalje radim. Onda je izrazio želju da dođe u Sarajevo i da se sretnemo. Naravno, uslijedio je naš susret, koji je bio posebno dirljiv i emotivan“, rekla je Varešanović.

“Manekenka” u sred rata 

Prilikom razgovora sa Stodderom saznala je detalje nastanka fotografije.

“On se nalazio u rovu koji je bio u blizini. Pričao mi je da se u trenutku nakon pada granate na čistini pojavila djevojka dotjerana kao sa modne piste. Za njega je to izgledalo kao da se ne dešava u ratu, u naselju Dobrinja koje je bilo u okruženju. Rekao je sebi da to mora snimiti i napravio je par snimaka. Prošla sam tuda, a on je ostao sa strane i kasnije nije znao kako da dođe do mene. Priznao mi je da je posebno ponosan na tu fotografiju“, navela je Varešanović.

Od jedne anonimne osobe Meliha Varešanović je postala veoma popularna u svojoj zemlji, gradu i naselju.

“Ljudi su mi prilazili sa velikim oduševljenjem i divnim komentarima. Zaista mogu reći da sam ponosna na sve to“, iskrena je Meliha.

Varešanović je od petka, 18. decembra ove godine završila svoje radni vijek u Općini Novi Grad gdje su joj upriličili izuzetno prijatan ispračaj.

“Cijeli rat sam radila u Općini Novi Grad. Ono što mi je najupečatljivije za svo to vrijeme jeste upravo taj ratni period. Jako smo se dobro slagali, puno je bilo emocija i ljudskosti koju smo ispoljavali jedni pema drugima. Bili smo veoma zdrav kolektiv, a mogu reći da je tako i danas. Nema ništa ljepše raditi u jednoj takvoj sredini, a isto tako sretna dočekati penziju. Ispračaj koji su mi priredili za mene je dokaz da me moje kolegice i kolege vole i da sam dobronamjerna osoba. Raduje me što naša općina nastoji da sarađuje sa cijelim svijetom i što jako puno napreduje“, smatra Varešanović.

Iako je postala “novopečena” penzionerka Varešanović će nastaviti da drži do sebe. Kaže da je oduvijek voljela da bude uredna i dotjerana.

“Preferiram da oblačim kostime koji su uvijek elegantni. Volim i lijepe haljine. Voljela sam strukirane haljine, a sada koliko ću dalje moći kao penzionerka vidjećemo. Ono što je najvažnije, sva elegancija je ipak, u jednom kostimu, jer tada žena zaista pokazuje svoj ukus i svoju ženstvenost“, navela je Varešanović.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.