Magazin "Žurnal" podsjetio je na deset najvećih korupcijskih afera koje su se desile u Bosni i Hercegovini protekle godine.

Među aferama koje su obilježile proteklu godinu svakako je afera “Dva papka” o kupovini glasova poslanika u RS-u, piše žurnal.info.

AFERA “DVA PAPKA”: Kupovina poslanika

Afera “kupovine poslanika”, poznata i kao afera “Dva papka”, obilježila je cijelu 2015. godinu. Otvorena je krajem 2014. godine, prije izbora nove Vlade RS, nakon što je u pojedinim medijima objavljen audio snimak na kojem mandatarka Željka Cvijanović govori o kupovini dva poslanika opozicije, ako izbor njenog kabineta ne podrže poslanici stranke Napredna Srpska, Adam Šukalo i Goran Đorđić.

Ono što se čulo u objavljenom audio snimku, obistinilo se 18. decembra prilikom izbora nove Vlade RS. Dva poslanika opozicije, Ilija Stevančević i Vojin Mitrović, prešli su u vladajući tabor. Tvrdi se da je Stevančević za prelazak u vladajuću koaliciju dobio pozamašnu novčanu svotu, dok je Vojin Mitrović bio višestruko nagrađen. Njegov sin je dobio savjetničko mjesto u kabinetu Milorada Dodika, rješeni su određeni imovinsko-pravni problemi oko zemljišta koje je u Banjaluci kupio od tajkuna Bude Stankovića, a sada bi trebalo da bude imenovan za direktora Termoelektrane Ugljevik.

Od izbora nove Vlade RS opozicija dovodi u pitanje legalitet vlasti u ovom entitetu, dok su nadležne instituicije učinile sve da cijeli slučaj zataškaju. Umjesto da ispitaju slučaj političke korupcije, MUP RS je stao u zaštitu premijerke Cvijanović i pokrenuo krivične prijave protiv N.N. osoba zbog neovlaštenog prisluškivanja i ugrožavanja njene bezbjednosti.

Osim toga, MUP RS je upao u prostorije sarajevskog portal Klix.ba, koji je prvi objavio audio snimak, u potrazi za tim materijalom. Iz prostorija Klix.ba odnesena je gotovo sva oprema, koja je, nakon oštre osude novinarskih udruženja i javnosti, vraćena tom portalu.

Poslanik Narodnog demokratskog pokreta (NDP) Dragan Čavić je podnio je Specijalnom tužilaštvu RS krivičnu prijavu protiv premijerke za političku korupciju, ali je to tužilaštvo odbilo krivičnu prijavu, pravdajući se činjenicom da ne posjeduju autentični audio snimak, koji je objavljen na Klix.ba.

Opozicija je potom od Holandskog kraljevskog instituta za forenziku zatražila da utvrdi da li je audio snimak autentičan ili ne. Rezultat je bio očekivan- forenzičari su ustanovili da se radi o autentičnom snimku i da je na audio zapisu glas premijerke Cvijanović.

Krajem juna je povodom afere “Dva papka” održana posebna sjednica Narodne skupštine Republike Srpske.

Umjesto ostavke premijerke i njenog kabineta, vladajuća koalicija, predvođena SNSD-om, je usvojila zaključke u prema kojima je cilj događaja u vezi sa spornim audio materijalom bio “destabilizacija Republike Srpske i rušenje njenog ustavnog poretka”.

Umjesto osude političke korupcije, poslanici vladajućeg bloka su dali “punu podršku MUP RS i Specijalnom tužilaštvu u rasvjetljavanju svih okolnosti u vezi sa nelegalnim prisluškivanjem i tonskim snimanjem premijera Željke Cvijanović”.

Opozicione stranke tada su odlučile da više ne prisustvuju sjednicama parlamenta, kada se poslanicima obraća premijerka Željka Cvijanović.

Pitanje je zašto se slučajem “Dva papka” nije pozabavilo Tužilaštvo BiH, s obzirom da se radi o političkoj korupciji, odnosno kupovini glasova narodnih poslanika, što spade u domen državnog tužilaštva, jer se radi o povredi Izbornog zakona BiH.

MISTERIJA KINESKE DONACIJE: Traktori za poplavljene podijeljeni rođacima i stranačkim kolegama

Novinari Žurnala mjesecima su pokušavali od nadležnih dobiti odgovore gdje su završili traktori, oprema i mehanizacija koje je Kina donirala Bosni i Hercegovini za izbjeglice.

Nakon poplava 2014. godine vlasti su odlučile donaciju preusmjeriti stanovništvu pogođenom nepogodama. Vijeće ministara je za raspodjelu traktora i opreme zadužilo entitetske vlade i Vladu Distrikta Brčko.

Tragom te informacije, nekoliko mjeseci smo pokušavali kontaktirati sve odgovorne za raspodjelu donacije. Savjetnici bivšeg federalnog premijera spuštali su slušalicu čim čuju šta nas zanima, a ostali sagovornici su bez argumenata tvrdili kako traktori nisu bili ni podijeljeni.

Na kraju smo uputili zvaničan dopis Vladi Federacije u kojem smo se pozvali na Zakon o slobodi pristupa informacijama. Dvadesetak dana poslije, iz Vlade su odgovorili kako konačne spiskove korisnika nemaju. Ostatak njihovog odgovora dao nam je za pravo da posumnjamo kako je kineska donacija zloupotrijebljena.

Jedan od sagovornika rekao nam je kako je pozvan u Sarajevo od strane “prijatelja”, gdje mu je u zgradi Federalne vlade traktor uručen kao “hedija od braće”.

Drugi, iz Republike Srpske, blizak je rođak visokog funkcionera u Vladi RS-a. Dok su njegove komšije, poplavljene, ostale bez mehanizacije, on je nekim čudom među prvima dobio traktor.

Deset mjeseci poslije došli smo do konačnih spiskova. U septembru 2015. godine smo zaključili da su traktori koje je Vijeće ministara BiH namijenilo poplavljenima u katastrofalnim poplavama 2014., a koje je BiH donirala Kina, podijeljeni po stranačkim i rodbinskim linijama. Naveli smo i konkretne primjere. Evo nekih od njih.

Momir Kovač iz Ustikoline dobio je traktor sa prikolicom, plugom, kosilicom i pripadajućom opremom. Momir Kovač je bliski rođak Dragomira Kovača, koordinatora Interresorne radne grupe koja je bila zadužena za podjelu mehanizacije.

Primopredaja je izvršena bez potpisanog zapisnika Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, te suprotno odluci Vijeća ministara BiH o dodjeli mehanizacije.

Dobar dio mehanizacije podijeljen je u područjima koja tokom prošlogodišnjih poplava nisu ni bila poplavljena. Radi se o traktorima, laktofrizima za mlijeko, analizatorima za mlijeko, setovima za mužu i ostaloj opremi.

Žurnal je nakon objavljivanja ovog istraživanja imao nezvanične informacije da se istražni organi interesuju za ovaj slučaj ali zvanične potvrde još uvijek nema.

BOBAR BANKA: Država oštećena za 300 miliona

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je 23. aprila 2015. godine donijelo naredbu o provođenju istrage o finansijskim malverzacijama u propaloj Bobar banci, preko koje su RS i BiH oštećeni za najmanje 300 miliona maraka.

Poslovanjem Bobar banke je nastupila šteta na teritoriji cijele BiH, koju je dijelom morala da otkloni, do iznosa od 50.000 KM, Agencija za osiguranje depozita BiH.

“Ukupno priznate obaveze banke na dan otvaranja postupka likvidacije bobar banke su 274,5 miliona KM. Ukupni depoziti javnog sektora su 92,8 miliona KM. Do danas je izmireno ukupno 60,5 miliona KM obaveza”, saopštio je Mile Maksimović, likvidacioni upravnik Bobar banke.

Maksimović je, zajedno sa određenim brojem lica iz Agencije za bankarstvo Republike Srpske, među kojima je i direktorica Slavica Injac, potom Nadzornog i Upravnog dobora Banke, Odbora za reviziju Banke, internog revizora Banke, njenog direktora, Snežane Vujnić, direktorice IRB-a, učinio krivično djelo nesavjesnog poslovanja iz člana 354. stava 2. u vezi sa članom 23. Krivičnog zakona Republike Srpske.

Nesavjesno poslovanje podrazumijeva da je ukupan gubitak banke 274,5 miliona maraka, od čega su javna preduzeća i gradovi ostali bez 92,8 miliona.

Uspjelo se tokom likvidacionog postupka , koji je otpočeo 23. decembra 2014. godine, vratiti komintentima 60,5 miliona KM, što znači da je gubitak sveden na 214 miliona.

Međutim, to nije konačna cifra teških gubitaka Bobar banke. U nju treba uračunati i isplatu deponenata Bobar banke – u likvidaciji, koju je izvršila Agencija za osiguranje depozita BiH. Ova Agencija isplaćuje novac deponentima u visini do 50 hiljada KM, koliko garantuje država BiH.

Zaključno sa 26. novembrom 2015. godine, prema podacima iz AOD BiH, isplaćeno je 85,15 miliona maraka ili 98,7 posto od ukupne potencijalne obaveze AOD BiH. Broj deponenata isplaćenih je 14.420 ili 67,4 posto od ukupnog broja deponenata. Od preostalog broja neisplaćenih deponenata, njih 83 posto potražuje iznos do 100 maraka.

Tih isplaćenih 85,15 miliona KM je gubitak države, koji je direktno proizveden malverzacijama u Bobar banci, ukupan gubitak u ovom trenutku iznosi ravno 299,15 miliona maraka.

Agencija za bankarstvo Republike Srpske je sredinom decembra 2014. godine oduzela dozvolu za rad bijeljinskoj Bobar banci, samo mjesec i po dana nakon smrti njenog vlasnika Gavrila Bobara, koji je bio visoki funkcioner SNSD-a.

Nakon njegove iznenadne smrti, kao kula od karata počela se rušiti Imperija Bobar.

Ceh propast Bobar banke platiće Republika Srpska i cijela BiH, jer se radi o stotinama miliona maraka, posebno o sredstvima iz IRB RS, koja su u vidu kredita putem Bobar banke data uglavnom firmama koje su imale povlašten status kod vladajućeg establišmenta. Uz to iz trezora banke je nestao keš (navodno je riječ o milionskim iznosima), kojeg u trezoru nije bilo, a evidentiran je u bilansima banke.

Opozicija u RS tvrdi da direktnu odgovornost za propast Bobar banke, kao i za kriminal koji se preko nje odvijao, ima direktorica ABRS Slavica Injac, kao i aktuelni ministar finansija Zoran Tegeltija, koji je sve finansijske malverzacije koje su se dešavale putem te banke pokušavao prikriti finansijskim injekcijama Vlade RS i IRB RS.

OPTUŽNICA PROTIV BIVŠEG MINISTRA: Sića u masi miliona

Sud Bosne i Hercegovine je 4. marta 2015. godine potvrdio optužnicu protiv Svena Alkalaja zbog krivičnog djela nesavjestan rad u službi.

U optužnici se navodi da je Alkalaj kao službena osoba u institucijama BiH, u svojstvu ministra vanjskih poslova BiH, donio rješenje o isplati novčane nagrade Ani Trišić Babić, zamjenici ministra vanjskih poslova, za rad u NATO koordinacijskom timu Vijeća ministara BiH. Time je, navodi Sud, svjesno prekršio Odluku Vijeća ministara po kojoj novčana naknada ne pripada rukovodiocu i zamjeniku rukovodioca institucije BiH. Tako je bivši ministar oštetio budžet za oko 13 i po hiljada KM.

Sven Alkalaj bio je ministar vanjskih poslova BiH od 2007. do 2012. godine. Kada je 2012. godine otišao na poziciju izvršnog sekretara Ekonomske misije UN-a za Evropu u Njujorku, iza sebe je u Ministarstvu ostavio nerazjašnjene troškove i nepravilnosti u trošenju budžetskih sredstava na koje su godinama upozoravali revizori.

Žurnal je pisao da je budžetskim novcem Alkalaj često upravljao kao vlastitim, ne libeći se koristiti ga u privatne svrhe bez ikakvog obrazloženja. Koristio je čak sedam službenih mobitela, a iz budžeta na poklone trošio ekstremne sume novca, mnogo veće nego što je to pravilnik dozvoljavao.

Kako odluku Suda BiH o podizanju optužnicu zbog pronevjere 13 hiljada KM shvatiti kao ozbiljnu namjeru? Kada su samo pobrojani primjeri, a to je tek početak podugačke liste, državu oštetili za mnogo veći iznos od navedenih 13 hiljada KM.

Teško je zaboraviti i fotografije golišavog ministra Alkalaja s jednog od takvih putovanja službenim vozilom. Na njima ministar pored službenog Audija MVP-a s vozačem dogovara gdje dalje poslije „osvježenja“ o državnom trošku. Ministar Alakalaj imao je i udes sa službenim automobilom u alkoholisanom stanju u Sarajevu.

Naveli smo tada Alkalajevo trošenje mnogo veće od 13.000, za koliko je optužen. O tome opširnije možete čitati na ovom linku.

Suđenje bivšem ministru počelo je u septembru 2015. godine.

BANKA SRPSKE/BIB: Lopovski krediti i sumnjivi fondovi

Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske podnijelo je 20. novembra 2015. godine Specijalnom tužilaštvu RS izvještaj o počinjenom krivičnom djelu organizovani kriminal protiv 21 osobe, koje se terete da su oštetila Balkan Investment banku (BIB) za više od 56 miliona maraka.

Krivična prijava je podnesena protiv Edvinas Navickasa, bivšeg direktora i predsjednika Uprave BIB-a, kao i još deset litvanskih državljana, koji su bili u upravi ove banke.
Krivična prijava je podnijeta i protiv Mirjane Čomić, predsjednice Kreditnog odbora BIB i još nekoliko uposlenika ove banke.

Svim osumnjičenim se na teret stavlja da su kao članovi organizovane kriminalne grupe, na čelu sa Navickasom preko povezanih pravnih lica preuzimali kredite iz BIB da sebi pribave imovinsku koriste, dok su banku su oštetili za desetine miliona maraka.

Po nalogu Navickasa, BIB je odobravala kredite preduzećima sumnjivog kreditnog boniteta, koji su osnovani po nalogu Navickasa i koji je direktno upravljao firmom „Balkanika“ Banjaluka.

Druge firme „Kapitalni projekti“ Brčko, „Inegra“ Bihać i „Kvasko“ osnovao je šef obezbjeđenja Banke Milorad Granulić koji je bio i njihov direktor.

Firme su osnovane da bi kupovale akcije koje su u vlasništvu Banke i povezanih lica, potraživanja banke i nekretnine koje su bile u vlasništvu banke po osnovu aktiviranih koleterala kredita. Navickas je davao naloge, a Granulić ih ispunjavao.
Ovim potezima banke je bila na značajnom gubitku.

Krediti su prebacivani povezanim firmama, iako kreditni rizničar nije ni u jednom slučaju dao svoje pozitivno mišljenje.
Portparol Specijalnog tužilaštva RS Dragica Tojagić potvrdila je da je MUP predao Izvještaj o počinjenom krivičnom djelu Specijalnom tužilaštvu, te dodala da se istraga o poslovanju BIB vodi poslednjih godinu i po dana.

Međutim, krivičnom prijavom nisu obuhvaćeni bivši premijer RS Aleksandar Džombić i tadašnji ministar finansija Zoran Tegeltija, koji su najodgovorniji što je nekadašnje BIB u nepovrat otišlo 180 miliona maraka, koliki je ukupan iznos kada se saberu dugovi fizičkih i pravnih lica kojima je ta banka dala kredite.

Među firmama kojima je banka dala kredit je firma Mladena Kekerovića iz Laktaša, koji je sa Tužilaštvom BiH sklopio ugovor o priznanju za finansijske malverzacije i presuđen na deset godina zatvora, potom Fabrika cijevi – Unis Derventa, čiji je vlasnik Goran Tomoć, sin srbijanskog vlasnika “Simpa” Dragana Tomića, tajkun Dragan Čičić, kao i niz drugih firmi i fizičkih lica koji ni po kom osnovu nisu mogli dobiti milionske kredite.

Posle propasti BIB banke i bijega Navickasa i njegovih litvanskih saradnika iz UKIO grupe u matičnu zemlju, Republika Srpska je 2013. godine dokapitalizovala tu banku sa 30 miliona maraka i postala njen većinski vlasnik.

Međutim, Banka Srpske je nastavila da pravi gubitke, pa je Agencija za bankarstvo RS 16. novembra 2015. godine uvela prinudnu upravu i suspendovala sva prava direktora, uprave i Nadzornog odbora. Agencija za bankarstvo RS je 30. oktobra ove godine suspendovala direktora Banke Srpske Zdravka Trivunčića zbog kršenja odluke Agencije kojom je banci bilo zabranjeno da prima depozite.

Kapital banke je znatno ispod zakonskog limita od 15 miliona maraka. Rukovodstvo Banke odbilo je naredbu Agencije i krenulo u “kampanju štednje” (nastavilo da prima depozite), jer su depozioti počeli da se tope.

Nezavisni revizor utvrdio je da je Banka Srpske, umjesto prikazane dobiti od 298 hiljada KM, prošle godine poslovala sa gubitkom od minimalno 17 miliona KM.

Prema izvoru iz Agencija za bankarstvo RS, utvrđeni gubitak iznosi najmanje 40 miliona maraka, dok pojedini ekonomski stručnjaci smatraju da je stvarna dubioza još veća i da iznosi oko 100 miliona maraka.

Ako padne Banka Srpske, Agencija za osiguranje depozita BiH moraće isplatiti 65 miliona maraka deponentima, koji u Banci imaju depozite do 50 hiljada.

Vrh RS je odlučio da po svaku cijenu spasi Banku Srpske, za šta im treba najmanje 40 miliona maraka, ali RS za to nema novca. Banka Srpske je, tvrde stručnjaci, definitivno pred kolapsom, ali Dodik ne dozvoljava njeno gašenje, dok se direktorica Agencije za bankarstvo Slavica Injac zalaže za likvidaciju Banke.

Milorad Dodik, kako je najavio, namjerava Banku Srpske da proda „Imperial trast fund“. Dodik je još u junu izjavio da će kupac platiti 17 miliona evra.

Ako se to desi, Banka Srpske bi bila prodana Fondu izuzetno sumnjive reputacije, odnosno Fondu čiji je novac krajnje sumnjivog porekla. Riječ je o Fondu, registrovanom na Floridi, iza kojeg, navodno, stoji ruski novac. Čelni ljudi ovog fonda su Konstantin Sergej-Vostrikov i Karlos Estevez.

Karlos Estevez je zapravo Zoran Marković, Srbin sa Kosova.
Imperial trust fond stoji i iza Global Bancorp Commodities & Investment (GBCI), investicionog fonda čije je sjedište u trgovačkom centru na Floridi. Kako je najavljeno, Vlada RS bi od tog fonda, osim 17 miliona za Banku Srpske, trebalo da dobije pozajmicu od 300 miliona dolara.

Sporni Fond sa Floride do sada nije kupio Banku Srpske, u kojoj je ostalo “zarobljeno” oko 60 miliona maraka depozita javnih preduzeća i građana.

MITO ZA KONCESIJU: Suđenje pomoćniku ministra

U Tuzli je zbog primanja mita u maju 2015. godine uhapšen pomoćnik ministra industrije, energetike i rudarstva u Vladi Tuzlanskog kantona Bahir Imamović.

Imamović je priveden u prostorije SIPA-e u Tuzli a uhapšen je prilikom primopredaje dara u iznosu od 10 hiljada KM, od ukupno 30 hiljada, koliko je tražio od odgovornih iz firme Tuzla-kvarc.

Zloupotrebljavajući svoj položaj pomoćnika ministra novac je tražio kako bi proveo proceduru kojom bi preduzeću Tuzla-kvarc omogućio koncesiju za eksploataciju kvarcnog pijeska na području Tuzlanskog kantona

Vejsilagić je novac iznuđivao od početka 2014.

Bahir Imamović rođen je u Gračanici 1955. godine. U njegovoj biografiji stoji kako je prije funkcije pomoćnika ministra (na kojoj je još od 2001. godine) bio tehnički rukovodilac Gramat d.o.o. Gračanica i direktor katastra u Općini Gračanica. Član je SDP-a bio je od 2011. godine, ali je najavljeno njegovo izbacivanje iz stranke.

Optužnica protiv Imamovića potvrđena je u augustu a on se na prvom ročištu izjasnio da nije kriv. Suđenje je u toku na Općinskom sudu u Tuzli.

AFERA “VILA”: Mutne mahinacije oko Dedinja

Tužilaštvo BiH je 14. decembra donijelo naredbu o pokretanju istrage protiv predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika zbog nezakonitosti u vezi sa kupovinom vile na Beogradu.

Žurnalu je iz više izvora potvrđeno da je naredba Tužilaštva izdata nakon što je 14. decembra izjavu u Tužilaštvu BiH dao Slobodan Pavlović, vlasnik bijeljinske “Pavlović banke”, preko koje je Milorad Dodik 2007. godine prebacio 750 hiljada evra na račun “Komercijane banke” u Beogradu, koja je bila vlasnik vile na Dedinju.

Iz Tužilaštva BiH nisu željeli potvrditi ni demantovati sprovođenje istrage protiv Dodika.

Izvori Žurnala, međutim, navode Tužilaštvo BiH je izdalo naredbu o sprovodjenju istrage protiv Dodika i još nekoliko osoba umješanih u aferu kupovine vile na Dedinju. Dodik je provoosumnjičeni u tom slučaju.

Dodik je 14. maja 2007. godine preko “Pavlović banke” prebacio 750 hiljada evra na račun “Komercijalne banke” u Beogradu, koja je i bila vlasnik vile na Dedinju.

On je tvrdio da je podigao kredit kod “Pavlović banke” kako bi platio vilu, ali se naknadno ispostavilo da je kredit uzeo tek godinu kasnije, 27. juna 2008. godine, kada je kredit i odobren.

Istraga o aferi “Vila” otvorena je u novembru 2015. godine nakon što je Srpska demokratska stranka podnijela krivičnu prijavu protiv Dodika i, kako je navedeno, organizovane grupe, zbog više krivičnih djela kojima je “Pavlović banka” Dodiku platila kupovinu vile u Beogradu.

“Postoje osnove sumnje da su ove osobe, koristeći svoj uticaj, javnu funkciju i značajna novčana sredstva izvršili navedena krivična djela tako što su Miloradu Dodiku kada je on bio predsjednik Vlade RS u 2008. godini omogućili prijem novčanih sredstava od 1.468.373,00 KM po osnovu navodnog kredita, kao i da su za račun Milorada Dodika ovaj navodni kredit otplaćivali u zamjenu za određene protivusluge”, navodi se u prijavi SDS-a.

Prema prijavi SDS-a, postoji sumnja da je “Pavlović banka”, ne samo navodno dala kredit Miloradu Dodiku, već da je Radomir Jovanović, osoba povezana sa Slobodanom Pavlovićem, otplaćivala ovaj kredit za Milorada Dodika.
SDS je na svojoj internet stranici objavio i dokumentaciju koja potkrepljuje navode iz prijave.

Prema navodima iz prijave, kredit iz 2007. godine je fiktivan posao, odnosno Milorad Dodik je iz sopstvenih sredstava isplatio iznos od 750.000 evra za kupovinu nekretnine u Beogradu, i to bez upisa bilo kakvih tereta na nekretnini. “Nakon toga je, u cilju prikrivanja porijekla novca, pritiska medija, kao i određenih protivčinidbi za ostale članove organizovane grupe, uzeo kredit u junu 2008. godine od Pavlović banke u iznosu od 1.468.373,00 KM”, stoji u prijavi.

Taj novac, ističe se, nije koristio za kupovinu vile u Beogradu (s obzirom da je ista u tom trenutku već stečena), već da ga je zadržao za sebe.

Dodik je u nekoliko navrata demantovao optužbe SDS u vezi sa kupovinom vile, tvrdeći da je sve bilo regularno. Agencija za istrage i zaštitu BiH (Sipa) je 18. novembra iz “Pavlović banke” odnijela određenu dokumentaciju u vezi sa ovim slučajem.

Pavlovićev pravni zastupnik advokat Duško Tomić, koji je dva puta prisustvovao razgovoru tužilaca i njegovog klijenta, ne želi da govori za medije. Upitan da odgovori šta je rekao Pavlović o spornom kreditu Dodiku, Tomić je samo kratko dodao da Dodik vratio te pare Pavloviću, ne želeći da precizira ni kad ni kako ni na koji način.

Tužioci Tužilaštva BiH su od Slobodana Pavlovića , vlasnika “Pavlović banke”, tražili dokumentaciju o poslovanju te banke tokom 2007. godine , koja nije u banci, a u obavezi su da je čuvaju do 2017. godine.

Kakav će biti epilog ove afere?

Poslanik SDS u parlamentu BiH Aleksandra Pandrurević tvrdi da kada bi BiH bila pravna država, u kojoj je pravosuđe nezavisno, Tužilaštvo BiH bi istrajalo do kraja i završilo posao.

“Pošto ovo nije pravna država i pošto ovo nije zemlja u kojoj političke partije, u ovom slučaju SNSD, imaju značajan uticaj na pravosuđe putem Visokog sudskog tužilačkog savjeta, ja ništa ne vjerujem”, rekla je Pandurević za Žurnal.

GOST U VLASTITOM STANU: Kaplan sam sebi plaćao kiriju

Javna rasprava o ministarskim pogodnostima u januaru 2015. godine pokrenuta je nakon što su posljednje radne sedmice 2014. godine novinari Centra za istraživačko novinarstvo objavili podatke o troškovima smještaja federalnog ministra Salmira Kaplana koji je mjesečno primao 600 maraka za smještaj u gradu u kojem je imao stan.

U periodu od skoro četiri godine po tom osnovu je dobio 24.900 KM iz budžeta Federacije Bosne i Hercegovine. To je više od četvrtine sume koju je platio za privatni stan, kupljen u sarajevskom naselju Vogošća prije pet godina, pisao je CIN.

Osim Kaplana, 12 ministara u Vladi FBiH koriste naknade za smještaj i odvojeni život od porodice. Za sve njih je iz federalnog budžeta u posljednje skoro četiri godine isplaćeno oko 226.000 KM. Naknadu ne koriste premijer i tri ministra.

Prema istraživanju Centra za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva (CIN), četverica ministara primaju naknadu, iako imaju vlastiti stan u gradu u kojem rade.

Nekoliko dana nakon što je CIN objavio priču Kaplan je na svom facebook profilu napisao kako je novac od naknade, 6.600 maraka donirao Savezu ratnih vojnih invalida Hercegovačko-neretvanskog kantona za liječenje oboljele djece ratnih vojnih invalida.

Naša stranka je istovremeno podnijela sarajevskom tužilaštvu krivičnu prijavu protiv Kaplana.

Tužilaštvo je u februaru 2015. godine odlučilo da nema osnova za krivično gonjenje ministra Kaplana jer je postupao po zakonu i pravilima. Tu je priči kraj. Vlada Federacije nije mijenjala pravilnike o naknadama za smještaj nakon ove priče.

AFERA “RESPIRATOR”: Svjesno ugrožavanje ljudskih života

Nekoliko prijevremeno rođenih beba 4. decembra 2015. godine je hitno evakuisano iz Banjaluke na Kliniku za neonatologiju u Beograd nakon što su otkrivene nečistoće u aparatima za disanje u banjalučkoj Univerzitetskoj bolnici – Kliničkom centru (UB KC).

U aparatima, koji se koriste kao zamjena za pluća kod prijevremeno rođene djece, pronađeno je ulje nepoznatog porijekla.

Rukovodstvo UB KC je cijeli slučaj pokušalo zataškati, ali nakon što je informacija procurila u javnost potvrdili su da je došlo do promjene kvaliteta vazduha u respiratornim aparatima.

“Ispitivanjem kvaliteta komprimovanog vazduha utvrdili smo da je 3. decembra došlo do promjene kvaliteta vazduha u sistemu za proizvodnju i distribuciju komprimovanog vazduha, koji se koristi u zbrinjavanju vitalno ugroženih pacijenata”, saopšteno je iz banjalučkog Kliničkog centra.

Nisu naveli koliko dugo je ulje prisutno u sistemu vazduha, da li je i kakve posljedice imalo po novorođenčad. Onečišćene respiratore koristili su i ostali pacijenti, kojima je to bilo potrebno.

Nakon informacije da su četiri bebe transportovane u Beograd, počelo se odmotavati klupko, koji svjedoči o nehumanosti i beskrupoloznosti čelnih ljudi UB KC-a, koji su zarad vlastitih pozicija spremni na kocku staviti čak i živote novorođene djece, ali i one nerođene, s obzirom da su u bolnici smještene i trudnice kod kojih se očekuje prijevremeni porođaj.

Dokumenti iz UB KC-a, koji su u posjedu Žurnala, potvrdili su da je direktor bolnice Mirko Stanetić i njegovi najbliži saradnici najmanje petnaest dana znali da su respiratorni aparati onečišćeni i da su nedonoščad ugrožena. U sedmičnom izvještaju, koji podnose svi načelnici kliunika UB KC-a, načelnik Klinike za dječije bolesti dr Stojislav Konjević decidno je naveo: “Serviseri aparata se još nisu pojavili”!! i tu opasku boldovao.

Izvještaj se odnosi na period od 20. do 26. novembra, što potvrđuje da ni u to vrijeme respiratori nisu radili.
Šokantno je da u vezi sa ovim slučajem nije reagovalo Ministarstvo zdravlja RS niti sam ministar Dragan Bogdanić. Doduše, prema podacima Žurnala, Ministarstvo zdravlja jeste ranije prebacilo UB KC za servisiranje respiratora, ali je direktor Mirko Stanetić taj novac potrošio u druge svrhe.

Propast zdravstvenog sistema RS počela je davno, a kulminacija te propasti je atak na živote novorođenčadi. Njen rodonačelnik je Ranko Škrbić, bivši ministar zdravlja i kum Milorada Dodika.

Škrbić odavno nije ministar, ali su i danas pogubne posljedice njegove vladavine i svjesne namjere da sve u zdravstvenom sistemu RS podredi ličnom interesu. Životi nedonoščadi u UB KC danas su ugroženi, jer su ugovori, na osnovu kojih su kupljeni sporni aparati, potpisani u vrijeme kada je Škrbić bio alfa i omega zdravstvenog sistema RS.

Sporne aparate tadašnjem Kliničkom centru Banjaluka prodao je Meho Mušić, vlasnik firme “Bosnamed”. Cijene u ugovoru su naduvane, dijelovi za aparate su enormno skupi, sat rada na održavanju aparata “Bosnamed” naplaćuje 50 KM, dok dolazak na servisiranje i popravku košta dodatnih 1.500 maraka.

U Univerzitetskoj bolnici-Kliničkom centru Banjaluka stanje je katastrofalno. UB KC nedostaju osnovni lijekovi, ključni aparati ne rade, a 25. decembra 600 radnika UB KC je održalo polusatni štrajk zbog neisplaćene plate i situacije u kojoj rade. Mirko Stanetić je, uprkos svemu, u ovoj godini povećao troškove poslovanja, iako je smanjen prihod UB KC, jer se smanjio broj pacijenata.

Slučaj ugrožavanja života novorođenčadi i ostalih pacijenata, zbog onečišćenih respiratora, ostaće, po svemu sudeći nekažnjen. Ni iz MUP RS ni iz Okružnog tužilaštva Banjaluka nisu odgovorili na upit da li će istražiti ovaj slučaj i podnijeti krivične prijave zbog ugrožavanja ljudskih života.

KOMŠIJSKI DOGOVOR SUDIJE I OSUĐENIKA: Spoljarić pusti slučaj da zastari, Radeljaš od njega kupi vikendicu

Centar za istraživačko novinarstvo otkrio je krajem 2015. godine da je Esad Radeljaš od sudije Vladimira Spoljarića kupio vikendicu u vrijeme kada je sudija odlučivao o predmetu protiv Radeljaša.

Vikendica na atraktivnom sarajevskom izletištu Bijambare u dvije godine je imala tri vlasnika – Vladimira Špoljarića, sudiju Kantonalnog suda u Sarajevu, Eseda Radeljaša, političara osuđenog za prevaru i Nedžada Kapetanovića, nekadašnjeg pravobranioca Općine Novi Grad Sarajevo, piše CIN u svom istraživanju i navodi kako su Špoljarić i Kapetanović odlučivali o Radeljaševoj sudbini, a potom sa njim trgovali nekretninom.

Sudija Špoljarić je bio uključen u Radeljašev sudski proces koji je u konačnici zastario, a pravobranilac Kapetanović u upravni spor u kojem je Radeljašu isplaćena milionska odšteta.

Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) otkrivaju da je Špoljarić pristao da na mjestu njegove srušene vikendice Radeljaš finansira izgradnju novog objekta i to prije nego su kupoprodaju ozvaničili ugovorom. Sudija je pristao i da se u ugovoru navede cijena manja od one koju mu je Radeljaš platio kako bi porez bio manji.

Radeljaš je u zadnjih sedam godina bio općinski vijećnik, kantonalni zastupnik i delegat u federalnom parlamentu. Danas je kantonalni ministar privrede.

Sudija Špoljarić je na sarajevskom izletišu Bijambare kupio dvije devastirane vikendice jednu do druge, sa pola duluma zemljišta. Vlasnikom prve vikendice postao je krajem novembra 2006. godine, a druge u aprilu 2007.

Te godine dobio je predmet u kojem je trebao ispraviti grešku napravljenu u presudi protiv Radeljaša gdje je umjesto imena Esed upisano Esad. Iako je 2005. godine Radeljaš na Vrhovnom sudu FBiH pravosnažno osuđen za prevaru na godinu dana zatvora, zbog greške u imenu nije otišao iza rešetaka.

Na kraju, greška je ispravljena 3. aprila 2009. godine kada je Radeljaš došao kod Špoljarića i potvrdio da je on osuđena osoba. Sudija je o tome načinio službenu zabilješku, ali je sačekao dvije sedmice prije nego ju je poslao Općinskom sudu u Sarajevu koji je bio nadležan da Radeljaša uputi u zatvor.

Zabilješka je u Općinski sud u Sarajevu stigla tek 20. aprila. Radeljašu je odugovlačenje išlo na ruku jer se bližio datum zastare.

Četiri dana poslije nastupila je zastara izvršenja kazne. Početkom jula 2009. sudija Špoljarić je potpisao službeno rješenje i Radeljaš je bio i formalno oslobođen odlaska u zatvor.

Dva mjeseca kasnije sudija i Radeljaš potpisuju ugovor o kupoprodaji vikendice na Bijambarama, piše CIN.

Istraga o vezi sudije i ministra za sada zvanično nije pokrenuta.