Pravoslavni Božić će u Mostaru dočekati oko 4.500 srpskih povratnika, a to je samo petina od prijeratnog stanovništva. Nezaposlenost, nemogućnost ostvarenja prava na rad, neki su od problema s kojima se suočavaju.

U Mostar se do danas vratilo oko 4.500 srpskih povratnika. Među njima je i Budimir Lozo, koji se iz Nevesinja gdje je izbjegao pred početak rata u svoj rodni grad vratio prije pet godina .

“Tu sam se oženio. I ja i žena radimo, živi se neki haj da kažem, normalan život”, kaže Lozo.

Iako rođen u Mostaru Danilo Sudar već godinama živi i radi u Beogradu. Zbog ratnih dešavanja 1992. godine sa svojom porodicom odlučio je otići iz Mostara. Iako tvrdi da svim srcem voli Mostar ne planira se vratiti zbog loše ekonomske situacije koja vlada u ovom gradu.

“15 članova moje porodice živi u inostranstvu. Dakle, svi smo se raselili 1992. godine ali ipak smo svi dušom i srcem vezani za Mostar”, otkriva Sudar.

Obnova Saborne crkve značajno bi mogla doprinjeti intenzivnijem povratku u Mostar i Hercegovinu, smatra mostarski paroh Radivoje Krulj. Naglašava da nesređena politička situacija u Mostaru, znatno otežava život svim građanima, pa i srpskim povratnicima.

“Manjak zaposlenja i neizvjesna budućnost i za djecu i za omladinu, pa i za stare i iznemogle, otežava povratak. Ali da nije nade, vjere i ljubavi predali bi se, ali pošto vjerujemo u to sve nadamo se da će biti bolje”, smatra paroh.

S druge strane vladika Grigorije tvrdnje je da se Hercegovci suočavaju s problemom koji je u njihovim glavama.

“U glavama Hercegovaca postoji problem da je Hercegovina siromašna i da treba neko drugi da nam pomogne. Ja imam drugu tvrdnju, da promjenimo taj mentalitet i da mislimo da je BiH najsiromašnija zemlja, nego da mislimo da smo najbogatija zemlja”, objašnjava vladika.

Vera Jokanović i Tanja Kuzman Mostar su napustile sa 17, odnosno 16 godina. U Nevesinju su zasnovale porodicu , ali kroz djelovanje u nevladinom sektoru godinama rade na zbližavanju građana Mostara i onih koji se nisu vratili u svoje prijeratne domove.

“Želimo da povežemo žene iz Mostara i Nevesinja, da prevaziđemo razlike koje ne postoje. Do 1991. godine Mostar je bio grad sa bezbroj kultura, naroda i nacija i to uopšte nije smetalo da ljudi žive jedni sa drugima – da to stvara jedan jedinstven mostarski mentalitet”, kazala je Jokanović.

Prije rata u dolini Neretve živjelo je oko 40.000 Srba, u Mostaru oko 24.000. Do danas se u svoje domove vratila petina srpskog stanovništva, a na obnovu svojih domova još uvijek čeka oko 2.000 srpskih porodica.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.