U Milićima se tek pojedini građani odluče javno progovoriti o mobingu koji se dešava unutar kompanije Boksit. Poligrafski test tek je jedan u nizu provjera kroz koje radnici moraju proći. No bolje upućeni tvrde da je u pozadini priče bojazan direktora da u javnost izađu mnogo ozbiljnije priče o kriminalu i korupciji koji se vežu za ovo mjesto.

Jelena Simić nije prošla poligrafski test. To joj je soapštio generalni direktor firme u motelskoj sobi, u prekidima između šamara, kaže njena sestra Milojka.

“I tu je on sačekao, vrijeđao je, čupao je za kosu, nazivao je pogrdnim imenama, šamarao I davio. Rekao je da će joj oduzeti stan koji je dobila od firme da ga otkupi što su kasnije i učinili zajedno s otkazaom. Kazali su da je odavala tajne, a koje ona tajne može odavati kao ugostiteljska radica. Strašno”, kazala je za N1.

Zbog straha za vlastitu sigurnost Jelena je danas van BiH, uskoro bi joj se mogla pridružiti i sestra za koju je život u Milićima postao nemoguć.

“Ovde je sve kako Rajko Dukić kaže ili vas nema. I bez poligrafa dovoljno je bilo teško. Morali ste izlaziti u njegove objekte, kupovati u njegovoj robnoj kući, I ako ne potrošite novce oni vam ih oduzmu. I svi šute”, dodaje.

Šta znači biti izopćen iz društva najbolje u Milićima osjeća Duško Vagurić, bivši radnik Boksita koji se usudio progovoriti o kriminalu u kompaniji Boksit. Iako povrijeđen na radnom mjestu, nikada nije dobio invalidsku penziju. Ali jeste otkaz i inicijale na spomeniku srama koji je u vlasništvu Boksita.

“Ja sam radio u Boksitu od 82. godine. Poslije rata bila je to velika pljačka u privatizaciji. Ja sam cijelo vrijeme ukazivao na to i zato i dobio otkaz 2002 godine.Iako me sud kao invalida rada vratio, ponovo su mi dali otkaz i 2006. i do danas se borim na sudu. Meni je zabranjen ulazak u sve objekte Boksita, a to su gotovo svi objekti u Milićima. Nama koji smo pokušali govoriti prijetilo se i smrću”, kaže Vagurić.

No nisu samo bivši radnici ti koji prozivaju generalnog direktora. Zemlja koju je preko zadruge koristila porodica Vitić prepisano je na Boksit. Njihovi objekti su sruseni, stoka odvedena….

Firma Boksit prije rata upošljavala je preko 3.500 radnika, nakon privatizacije taj broj sveden je na 700. U samom gradu nešto je više od 5.000 građana koji o generalanom direktoru ne žele govoriti ..

Umjesto Rajka Dukića koji je danas na službenom putu, komentar je stigao od savjetnice za medije. Odbacila je navode o zlostavljanju, a na pitanje o poligrafu naglasila:

“Pitanja su bila o kompaniji jer je bilo krađa, a noramalnim putem nije se moglo utvrditi ko je odgovoran. Bilo je pitanja o odavanju tajni, stvari koje se dešavaju u kompaniji, no mobinga nikada nije bilo, posebno ne zlostavljanja. U kompaniji radi 700 lica. Ne možete svima vjerovati. Uvijek ima onih koji su zadovoljni i onih koji nisu. Ako je bilo i primjedbi mogao se kontaktirati Sindikat, nadležne službe, no prijava nije bilo”.

No prijava je bilo, ali ne i reakcije vlasti u Milićima.

Osim ureda Ombudsmena niko na optužbe naših sagovornika nije reagovao. Jelena Simić epilog svog slučaja očekuje na sudu u Istočnom Sarajevu.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.