Odluka Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine da se svim zaposlenim u pravosuđu skrene pažnja na zabranu nošenja vjerskih obilježja, izazvala je mnoštvo reakcija i polemike u BiH. Islamska zajednica zatražila je preispitivanje zaključka Vijeća uz ocjenu da je riječ o napadu na vjerske slobode.
Dževada Šuško pola svog života provela je u Njemačkoj i Italiji gdje je stekla najveći dio svog obrazovanja. Činjenica da nosi hidžab nikada nije smetala ni jednom Univerzitetu gdje je predavala jer to je dio njene vjerske prakse kao muslimanke. O odluci VSTV nema dvojbe – riječ je o teškom zadiranju u ljudska prava i vjerske slobode
“To je očito kršenje međunarodnih ljudskih prava, deklaracije o ljudskim pravima, ali Evropske konvencije o ljudskim pravima. Tamo je tačno napisano da je vjerska praksa zagrantovana između niza ostalih prava koja su utemljena u toj konvenciji. Hidžab odnosno, marama je vjerska praksa i to je pravo utemeljenje. Zaključak VTSV je primjer da naša javnost nije spremna da živi po modelu naprednih demokratija koje nastoje da poštuju demokratska prava.To nije sekularizam, nego diskriminacija“, kazala je Dževada Šuško.
I u VSTV se pozivaju na zakone, prije svega Zakon o sudovima usvojen 2003. godine na osnovu kojeg je usvojen sporni zaključak. U njemu je navedeno da nema mjesta vjerskim, nacionalnim i političkim obilježjima u sudnici i na zgradi Suda. Na zahtjev IZ da se jasno odredi sta je vjersko obilježje, u Vijeću odgovaraju Konvencijom o ljudskim pravima ali i poveljom UN-a.
“Regulativa je takva da imamo Zakon o sudovima koji kaže da je zabranjeno nošenje vjerskih nacionalnih i političkih obilježja sucima i radnicima i sudu kao i postavljanje takvih znakova u Sudu i na zgradu Suda. Ako se dopusti muslimanima da idu na džumu, odmah će i ostali tražiti svoja prava-katolici, pravoslavci, jevreji. Mi ne možemo tako organizovati svoj rad, druga stvar svi će stavljati križeve, krstove, drugi će tražiti kapelice i prostore za molitvu. I šta onda dobićemo šerijatske i crkvene sudove, ja sam bila u Turskoj na sudu I nigdje nisam vidjela pokrivene sudije”, pojašnjava Ružica Jukić, potpredsjednica VSTV.
Za SDA vjersko obilježje koje nosi neka osoba, pa makar i javni službenik, ne predstavlja povredu principa sekularno uređenog društva. Zahtjevu Islamske zajednice da se zaključak preispita, pridružila se i ova stranka upozorivši da Vijeće uvodi ovo pitanje u državne organe na mala vrata, kroz zaključke i kodekse, a ne kroz zakon i parlamentarnu raspravu.
No, ovo nije prvi put da je hidžab postao tema polemika u BiH.
U javnosti je poznat slučaj Emele Mujanović, podoficirke OS BiH koja je suspendovana nakon što je odbila da skine maramu. Iako je 2012. godine podržao ured Ombudsmena i Osnovni sud u Sarajevu, Ustavni sud BiH na kraju je presudio kako nije povrijeđeno njeno pravo na manifestiranje vjere.
“Zašto se polemika diže? Zato što se to ne riješava, to se stavlja po tepih. Nadležni organi ovo moraju da riješe u skladu sa svim pravilima – od međunarodnih dokumenata do Ustava BIH “, rekao je Ljubinko Mitrović, ombudsman za ljudska prava BiH.
Ugovor Islamske zajednice sa državom BiH nedavno je usvojilo Vijeće ministara BiH. No ugovor se još uvijek nalazi u Predjedništvu BIH, nije prošao parlamentarnu proceduru. Odredbama ugovora definirama su vjerska prava, uz ostalo obavljanje molitve, oblačenje, izbor hrane.
Nošenje marama dozvoljeno je primjerice u Oružanim snagama u Norveškoj, Britaniji i Kanadi. U Americi je nedavno afroamerička muslimanka Carolyn Walker-Diallo, postala državna sutkinja u New Yorku s maramom na glavi koja je položila zakletvu na Kur'anu.
U mnogim federalnim institucijama i ministarstvima u BiH obavljanje molitve u toku radnog vremena je dozvoljeno kao i nošenje marame, što nije slučaj u RS.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.
