Nezadovoljstvo građana BiH socijalnim i ekonomskim stanjem u zemlji kulminiralo je 7. februara 2014. protestima i u mnogim gradovima, prije svega Federacije BiH, koji su prerasli u nemire, rušilačke pohode i paljenje institucija. Šta se u ove dvije godine promijenilo?
Počelo je Tuzli, nakon što je radnicima Dite, Polihema, Guminga i Konjuha objavljena insolventnost fabrika, nemogućnost isplate višegodišnjih dugovanja. Nezadovoljni radnici izašli su na ulice, zajedno sa građanima izrevoltirani odbijanjem kantonalnog premijera da im pomogne.
Oko 10.000 demonstranata probilo je kordon policije, zapalilo zgradu Vlade i Suda. Uskoro će im se pridružiti i ostali gradovi. Najprije kao znak podrške, no kasnije sa konkretnim zahtijevima i ogorčenjem. U Sarajevu je zapaljena zgrada Predsjedništva BiH u kojoj se nalazio Arhiv, zgrada Vlade KS. Gorilo je i u Mostaru, Bihaću, Brčkom, Zenici. Na stotine osoba je ozlijeđeno; veliki broj policajaca. Ostaće upamćena posebno jedna izjava
“Nakon ovog što se desilo u Sarajevu, ja mislim da se šoping centar nikada neće otvoriti. Pitanje je da li će se ta Zara ikada otvoriti sa 400 radnih mjesta”, kazao je tada Bakir Izetbegović.
Prosvjednici udruženi u plenume uspjeli su iznuditi ostavke nekoliko kantonalnih vlada i kasnije, isplatu jednokratne novčane pomoći tuzlanskim radnicima, no mnogo toga nije ispunjeno – poput bijelog hljeba kojeg i danas jedu mnogi parlamentarci. Zbog odbijanja da pruži pomoć, na godinu dana zatvora uslovno, kasnije će biti presuđen prvi čovejk SIPA-e Goran Zubac, smijenjen ministar sigurnosti Fahrudin Radončić. Jedna osoba osuđena je na godinu dana zbog paljenja zgrade Predsjedništva, prosvjednicima uručeno na stotine prekršajnih prijava.
“Toliko mi je došlo kazni da maltene mogu da igram remija. Neko to smatra da smo teroristi, mi samo želimo dobro ovom narodu. To naravno svjedoči da se vladajuće političke elite smatraju gospodarima i ljudi, i ljudskih života i sudbina pa i prostora koji trebaju biti javni i otvoreni”, navode građani
No jel se šta promijenilo. Sindikat čiji su čelnici sa sarajevskih prozora gledali događanje naroda, pokušali su biti predvodnici novih protesta prošle godine, no Zakon o radu svejedno je usvojen. Slično se ponovilo i u Banjaluci koja je februarske proteste prespavala. Radnici Dite su uspjeli sami zaraditi svoju platu, no ostali i dalje štrajkuju, povremeno na ulici, gladni i ostavljeni. No aktivsiti upozoravaju
“7. februar 2014. jedini je dan kada su se političari bojali, vidjeli smo to. Čuvali su ih do zuba naoružani policajci, spavali su po skloništima i dan danas se zaključavaju u svojim autima od 100.000 i dobiće opet narod u nekom obliku”, kaže Aldin Arnautović
Tužilaštvo BiH istragu o događajima iz februara 2014. otvorilo je pod sumnjom na terorizam, no ta je kvalifikacija naknadno ublažena. Nakon februarskih protesta potrošeno je najmanje 23 miliona maraka na novu opremu namijenjenu suzbijanju demonstracija i građanskih nemira.
Opširnije u prilogu Tine Jelin-Dizdar.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.