Dan nezavinosti obilježen je i u Kozarcu kod Prijedora. Iako se u Republici Srpskoj ne priznaje kao praznik, povratnici, uglavnom Bošnjaci, od 2010. obilježavaju 1. mart.

Za Nuru praznik, za Mirka nije. Za oboje 1. mart je radni dan.

Obilježavanje Dana nezavisnosti počelo je polaganjem cvijeća i vijenaca na spomen obilježju mještanima prijedorske regije stradalim u posljednjem ratu. Nastavljeno turnirom u malom fudbalu I kuvanjem kotlića. Završeno svečanom akademijom.

Poslanici Domovine danas su negirali skuštinsko zasjedanje. Praznuju Dan državnosti.

“To je jedna od realnosti ovog političkog momenta u Bosni i Hercegovini. Činjenica je da ima nekoliko datuma koji nisu usaglašeni na prostoru čitave države, a jedan od tih datuma je i 1. mart”, otkriva Senad Bratić, potpredsjednik Narodne skupštine RS.

Prijedorska mjesna zajednica Kozarac, većinski bošnjačka, pozitivan je primjer povratka. Novcem iz dijaspore pokrenute su firme, zaposleno nekoliko stotina ljudi.  Mnogi Kozarčani i dalje su bez primanja.

“Veliki je broj starijeg stanovništva koji žive od toga što im pošalju djeca koja žive vani”, ističe Ekrem Hadžić, predsjednik Savjeta MZ.

Vani odlaze i mladi. Kozarac je prije rata imao 20.000 stanovnika, sada ih je oko 6.000 hiljada.

Iako je povratak u Kozarac zaživio 2010. godine, broj stanovnika nije ni približan prijeratnom. O tome svjedoči i statistički podatak da je školu u Kozarcu 80-ih pohađalo oko 3.500 učenika, a danas 350.

Kad splasne praznična atmosfera, ostaju poluprazne ulice. Ali i novčanici. Mirko i Nura čekaju sljedeće praznike i godišnje odmore.