Teškom mukom je izgrađena područna škola u Popovom Mostu, donacijama, dobrom voljom i saradnjom Srba i Bošnjaka. Osman i Đorđe u ovoj školi su najbolji prijatelji.

Kur'an i Biblija u oskudnoj školskoj biblioteci, dostupni svim đacima. Problem su im, kažu, tek peći. Dotrajale su, i slabo griju. Učitelji i profesori svakodnevno vozare.

Milomir Trifković, nastavnik historije, dolazi iz Rogatice svakog četvrtka. Ustaje u pola četiri ujutro da bi stigao na vrijeme. Put je naporan, ali voli Popov Most. Ljudi su dobri, priroda lijepa. A za učenike je, kaže, najbitnije da čitaju, bilo šta, na bilo kojem jeziku.

“Program je na srpskom, ali nema veze, što, pa svaki učenik treba da zna, i latinicu i ćirilicu i istoriju i bosanski i srpski i šta ja znam. Takva bi kultura trebala da bude, da svi znamo. U tome nema razlike, ako čita Mešu Selimovića ili na Drini ćuprija, koje god djelo da pročita, dobro je”, ispričao nam je Milomir Trifković.

Ramo Kršo prvi je bošnjački povratnik u Popov Most. I sam radi kao domar u školi, koju pohađaju njegova djeca, a ima ih sedemoro.

Ramo je nakon rata živio u Sarajevu, ali nikada se , kaže, više tu ne bi vratio. Sretan je na svome.

Selo Kršovina. Ovdje je prije rata živjelo oko 140 članova familije Kršo. Danas su tu Ramo Kršo, njegova četverica braće i poneki rođak. Ukupno četrdesetak članova ove porodice.

Ramo objašnjava zašto on misli da danas nema više povratnika u ovo mjesto.

“Najviše koče žene, jer zna ona je otišla odavde s Tjentišta, eno 20 sela je gore prazno, zna ako se vrati onda mora motiku da okopaje krompir. Mora kantu da ide pomusti kravu, e one to više neće, one vole onu paštetu dindon i četvrt hljeba”.

Ramo se je vratio 2000. godine. Postavio šator na mjestu gdje je bila kuća. Dasku po dasku, napravio kolibu, doveo ženu i tada troje djece. Od tog dana do danas nikada nije imao problema s komšijama, ni Bošnjacima ni Srbima. Božiće i Bajrame slave zajedno. Recept suživota je, kaže Ramo, ne dopustiti politici da im kvari živote.

“Druga mjesta slušaju svoje političare, bogami, gdje god više naroda tu se ubacuju SDA, SNSD, SDS, ovi oni, i traže sebi žrtve za izbore, i narod se malo zakači”.

Ljudi ovdje teško žive, priznaju. Pomoć nadležnih rijetko stiže, ili ide u pogrešne ruke. Ramo je s braćom godinama aplicirao za traktor. Uzalud. Putevi su loši, kuće udaljene jedna od druge, ali međusobne posjete nisu rijetke. Kažu mještani, ako ima dobre volje, nađe se i način.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.