Dječija industrija bila je tema jutra Novog dana. Iako svjesni da bi angažovanje djece u ove svrhe moglo ostaviti trajne zdravstvene posljedice na njih, roditelji, kao i javnost koja gleda razna takmičenja, ne odustaje.

Neke države su spomenutu praksu pretvorile u industriju vrijednu pet milijardi dolara. O tome kakva je situacija u BiH i kada je vrijeme da djeca postanu dio ove mašinerije razgovarali smo sa Majom Anzulović, dugogodišnjom urednicom dječijih emisija na BHT1.

Anzulović je kazala kako živimo u takvim vremenima da ne možemo sve popraviti, ali puno toga možemo spriječiti i pažljivo liječiti posljedice. “Društvo nam nameće takvu situaciju, naročito tehnološki napredak pravi velike štete“, komentarisala je.

U Americi je dječija industrija odavno uzela maha, u BiH je u zamahu. Na pitanje kako oni utječu na djecu je kazala: “Ostavlja svoje posljedice i to, ali i sve zajedno – život u porodici koji je otežan, mediji koji su sve agresivniji – sve to utiče na djecu. Ne štiti se dovoljno dignitet djece, koji je zaštićen konvencijom“.

“Odrasli ljudi kada trebaju da sprovedu u djelo nešto što je vrlo bitno za djecu, onda to zanemaruju. Na televizijama je važnija fudbalska utakmica od dječijih programa i to će biti još dugo dok društvo ne sazri i shvati da mora ulagati u kvalitetene dječije programe i obrazovati i stanovništvo kao i djecu“, dodala je.

O talent showowima je komentarisala: “Sve zajedno je povezano, kad društvo dospije u krizu, na prvo mjesto dospije i moral. Zato je i loš ukus koji se pojavljuje masovno. Urednici na televiziji su ti koji moraju da procjenjuju šta je dobro a šta nije. Mogu postojati takmičenja za djecu, to je za njih stimulativno, međutim ne trebaju biti izloženi strašnom stresu gdje se ukazuje djetetu na greške ili oblačiti ih u neprimjerenu odjeću, šminkati ih itd. Odrasla sam uz italijansku televiziju i na jednom kanalu su imali program sa djecom koji je bio najgledaniji. Djeca su pjevala pjesme, kompozicije za odrasle ljudi, međutim tu se jako pazilo. Naglašavali su da djeca iza 12 sati naveče ne smiju biti na ekranu, a naglasak je stavljen na kvalitet kompozicije, a ne na djecu. Djeca su tu bila da se zabave i bila su prikladno obučena, bez ukrašavanja i šminke”.

O posljedicama takmičenja po djecu je komentarisala: “Posljedice su vjerovatno trajne, nekada veće, nekada manje – u ovisnosti koliko su dugo djeca bila izložena. Opasne su nove tehnologije, društvene mreže. Pojavljuju se nova oboljenja – osim ovisnosti o igricama, postoji i oboljenje ‘Facebook depresija’ – djeca koja previše vremena provode i druže se preko ekrana se otuđuju i izoliraju i više su okrenuta ka sebi i svojim razmišljanjima. Pogotovo je to opasno kada su u pubertetu. Preporučuje se roditeljima da paze koliko vremena djeca provode na internetu. Roditelji treba da se dobro zamisle o tome koliko oni provedu vremena sa djecom, a koliko ekran“.

O urednicima programa je kazala: “Urednici su osobe o kojima ljudi puno ne znaju jer se nalaze u pozadini, ali su ključni. Tek kada dođe do propusta, onda se vidi koja je uloga urednika. Urednik mora biti vrlo obrazovan, mnogo znati i baviti se greškama. Potrebno je uložiti puno truda prije nego nešto izađe u javnost“.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.