Bh. glumac Emir Hadžihafizbegović bio je gost večerašnje emisije Pressing u kojoj je govorio o bh. kinematografiji, svojoj najtežoj ulozi, najboljem filmu i o mnogim drugim stvarima.
“Ja sam čovjek sa stavom. Ono što sam govorio ‘92. u Sarajevu, rekao sam prije 15 dana u Beogradu. Poslije ‘9. moja najveća frustracija je nepriznavanje argumenata. Kada argument postane besmislen to društvo putuje u propast”, kazao je Hadžihafizbegović u večerašnjoj emisiji Pressing.
Koju ulogu je bilo najteže odglumiti, a u kojoj je uživao? “Najteža uloga je uloga Ive u posljednjem filmu, a to je uloga oca u kojem ubijaju sina. To je priča o Luki Ricu, našem Denisu Mrnjavcu i maloljetničkom nasilju. Misli vam tokom filma odu na vašu djecu. Lijepih je bilo mnogo. Možda u predstavi Mirandolina u kojoj sam napravio veliku ulogu i dobio mnogo nagrada. Osjećao sam se jako lijepo i toga se rado sjećam”.
Da li je Emir bio iskren u pozivu Kusturici i da li je sporan dolazak samo Kusturice? “Naravno da sam bio iskren”.
Poznavali ste Aliju Izetbegovića. Kakva je razlika između njegovog sina Bakira i Alije? “Aliju sam jako volio, cijenio i poštovao i danas tako mislim. Mišljenje o njegovom sinu je identično i mislim da je dosta pokupio od svog oca i mnoge stvari radi dobro”
Primitivizam najveći problem balkanskih naroda, kako se izlječiti?
“Vratiti se sistemu vrijednosti kakav je nekada postojao. Ne smije loše materijalno stanje biti opravdanje za primitivizam.”
Koji film je najbolji u historiji kinematografiju bivše Jugoslavije, a najbolji glumac?
Pale Vujisić, njegov sam fan. ‘Otac na službenom putu’ film.
Stanje u bh. kulturi je takvo kakvo jeste. Država se ponaša maćehinski. Da li neko namjerno postavlja prepreke glumcima i režiserima?
“Kultura je vrlo širok pojam. Nedostatak novca da se siromašna djeca hrane u obdaništima je nedostatak novca za kulturu, kao i loša uniforma policajca, kao i nedostatak toalet papira u javnom WC-u. Kod nas se kultura svela na pozorište, film, izdavaštvo, malo jazza i sevdaha. Nama nedostaje razumijevanja. Na ključnim mjestima gdje bi se trebale donositi kapitalne odluke o kulturnom ambijentu unutar BiH, a slično je u susjednim zemljama, ima jedna kvaka. Teško je natjerati nekoga da finansira neki kulturni obrok koji on nikada nije probao. Problem ljudi koji odlučuju o novcu je što nisu kulturno kontaminirani. Boje se da ljudi iz kulture koji ostvaraju uspjehe i podižu ljestvice ne postanu njihovi takmaci kako se ne bi postavilo pitanje ko je bitniji, političar ili taj neko ko stvara uspjehe”.
Danis Tanović je u Pressingu prozvao ministricu kulture?
“Neka ne sluša svoje mentore, već da radi po sopstvenoj savjeti. To je moja poruka ministrici. Ona sve radi po nalogu svojih mentora. Ukinula je ozbiljna sredstva za kulturne evente koji BiH promoviraju nego sva bh. diplomatija u posljednjih 25 godina. SFF je prošle godine imalo 850 akreditovanih novinara, 250 filmova i 4.000 gostiju. SFF je ogromna promocija BiH u svijetu, a dobije isto novaca kao virutelni, nepostojeći, festival u Mostaru koji traje sedam dana sa tridesetak gostiju. Da Bog da bilo 100 festivala u Mostaru, ali neka ljudi skontaju kako se taj novac podijelio.”
VEZANE VIJESTI
Hoće li preživjeti bh. kinematografija?
“Preživjet će. Ona je već preživjela, a nagrade stižu sa svjetskih festivala, iako nemamo niti jednu kameru i snimamo 1,5 film godišnje. Sve će biti moguće ako prođe Zakon u Federalnom parlamentu. Tada će se naći sredstva da se snima makar pet filmova godišnje.”
Kulturnjaci su najavili da će se pobunit i izaći na ulice.
“Trebaju se meni pridružiti, ja sam tu od početka i stalno pozivam.”
Nedavno je postao direktor Kamernog teatra.
“11 godina sam u Kamernom teatru. Nisam imao ambiciju da budem direktor, ali to se rodilo i, što bi se reklo, “sad ga ninaj”. Imam dobar feedback cijelog kolektiva. Otvorit cu teatar mladim ljudima, rediteljima i dramaturzima”.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenihmreža Twitter | Facebook.
