Radovan Karadžić rođen je sredinom juna 1945. godine u selu Petnica blizu Šavnika na Durmitoru u Crnoj Gori gdje je proveo djetinjstvo. Za razliku od partizanske porodice Ratka Mladića, Karadžićev otac je bio četnik zbog čega je jedno vrijeme proveo u zatvoru.

U glavni grad BiH Karadžić se doselio zbog srednje medicinske škole, kasnije Medicinskog fakulteta (navodno porodica je imala novac za kartu samo do Sarajeva), a u bolnici Koševo gdje će se zaposliti, specijalizirao je psihijatriju. Radio je i kao psihijatar Fudbalskog kluba “Sarajevo”, ali i bio sudski vještak poznatog sarajevskog advokata Fahrije Karkina.

“Ja sam imao kancelariju u ulici Sutjeska. To je jedna vrlo interesantna ulica jer je u njoj stanovao Radovan Karadžić, Alija Izetbegović, u mom ulazu je stanovao general HVO-a Zelić i Juka Prazina. Moj konsultant za neuropsihijatriju je bio dr. Radovan Karadžić. Kakve su bile njegove metode, ne znam. Nikada nisam čuo nikakve žalbe. Volio se pojavljivati u javnosti. Naginjao je pjesništvu, imao izdate knjige i bio je čest gost u Klubu književnika. Bio je i sportski neuropsihijatar u FK Sarajevo”, kazao je Karkin za N1.

Bliski prijatelj Radovana Karadžića u tadašnjim umjetničkim krugovima bio je književnik Jevrem Brković koji će kasnije postati crnogorski disident zbog protivljenja Miloševićevom režimu. Karadžić je napisao četiri knjige o kojima će Brković danas reći.

“Nije bio veliki pjesnik kakav je Sarajlić ili Nogo, ali je bio pjesnik osrednjeg dara i umio je nešto napraviti. Krajem osamdesetih počeo se mijenjati i na jednom prijemu, naučnom skupu, kod akademika Muhameda Filipovića uoči samog rata, Radovan me pitao me kako sam, a ja sam mu rekao da sam ja dobro, ali da on nije. To je bio naš posljednji susret”, kaže Jevrem Brković, crnogorski pisac i pjesnik, Karadžićev prijatelj.

Početkom osamdesetih Radovan Karadžić se preseljava u Beograd, no ubrzo se vraća jer njegova supruga tamo nije uspjela dobiti posao. Zajedno sa Momčilom Krajišnikom 1984. godine završava u pritvoru koji će potrajati punih 11 mjeseci, zbog sumnje da je pronevjerio novac za izgradnju objekta na Palama zašto je osuđen na tri i pol godine zatvora, ali je presuda odbačena.

“Sjećam se da sam ja diktirao žalbu protiv presude, sa starijim advokatom Jovanovićem na njihovom imanju na Palama. Daktilograf nam je bio Radovan Karadžić i on je to vrlo rado kucao i bio aktivan. Krajišnik i on su tada dobro ušli u odbrane, samo pravo i to im je kasnije pomoglo u Hagu i tu su se zbližili”, kaže Fahrija Karkin, poznati advokat.

Kako je od psihijatra i pjesnika, postao lider SDS-a koji će kasnije biti optužen za genocid i zločine, Karkinu ni danas nije jasno, jer u vremenu kad su se družili nije bio nacionalista i šovinista.

Karadžić je imenovan za predsjednika SDS-a u junu 1990. Pobjeda nacionalnih stranaka na izborima bila je iznenađenje za sve.

Milenko Vočkić tada na čelu Radio Sarajeva koji će kasnije prerasti u BH Radio prisjeća se prvog razgovora sa Karadžićem kada je kazao da treba podijeliti Dnevnik, a nakon toga i kompletne programe.

“Upotrebljavao je prijetnje u nevjerovatnoj količini. One tada nisu izgledale vjerodostojne. On je nama bio neuvjerljiv, kada je prijetio riječima da je ‘pola miliona Srba naoružano lakim i teškim naoružanjem’ i da ne shvatamo ozbiljnost situacije. Jednostavno uposlenici nisu mogli vjerovati da će pola miliona tog oružja biti upereno u ljude, da će se pucati i da će se desiti što se poslije desilo”, kazao je naš sagovornik.

No javni servis bio je tek početak.

Karadžićev govor pred Skupštinom, u kojem je upozorio Bošnjake na opasnosti rata, održan je u jesen 1991. godine. Uslijedio je referendum i poziv Srbima da napuste Sarajevo.

“Ja sam kao poslanik u Skupštini koji je glasao za referendum imao ogromne probleme i pritiske, ne samo ja već svi Srbi koji su odlučili ostati. A Karadžić je iznevjerio grad, iznevjerio Sarajlije, sve što su mu dali i što je stekao u Sarajevu”, kazao je Miro Lazović, bivši predsjednik Skupštine BiH.

Početka devedesetih dobro se sjeća i Rasim Kadić, poslanik u Skupštini i predsjednik LDS-a, kada je nakon dogovora sa predsjednikom Predsjedništva BiH Alijom Izetbegovićem pokušao razgovarati sa Radovanom Karadžićem kako bi se stanje u BiH normalizovalo.

“Kažem mu: Radovane, ali biće mrtvih. Znate, rat je teška stvar. Odgovorio je: ‘Ne, ne ne zanimaju nas mrtvi. Mi smo odredili 150.000 mrtvih Srba za ostvarenje ovog istorijskog cilja. Ovo je vrijeme u kojem ćemo mi napraviti svoje granice i vas samo pozivamo da podijelimo Sarajevo, a ostalo će sve ići lakše'”, prisjetio se Rasim Kadić, poslanik u Skupštini BiH izabran na prvim demokratskim izborima 1990. godine i dugogodišnji predsjednik Liberalno-demokratske stranke BiH.

Nakon referenduma o nezavisnosti BiH, u proljeće 1992. godine, dolazi do početka sukoba u BiH, agresije, a Karadžić će tokom troipogodišnjeg rata ostati na funkciji predsjednika Republike Srpske i vrhovnog komandanta njenih oružanih snaga.

Govoreći o tom periodu Momčilo Krajišnik kaže da se Karadžić „uvijek borio protiv zločina“

Nakon referenduma o nezavisnosti BiH, u proljeće 1992. godine, dolazi do početka sukoba u BiH, agresije, a Karadžić će tokom troipogodišnjeg rata ostati na funkciji predsjednika Republike Srpske i vrhovnog komandanta njenih oružanih snaga.

Govoreći o tom periodu Momčilo Krajišnik kaže da se Karadžić „uvijek borio protiv zločina“

“Kao i svaki čovjek je znao pogriješiti i donijeti odluku koja nije najkvalitetnija, ali njegovi saradnici mu ništa nisu zamjerali. On je plijenio svojom dubinom i bez obzira na situaciju u kojoj se sada nalazi, bio je skrojen za lidera u vremenu kada smo stvarali Republiku Srpsku”, kaže Momčilo Krajišnik, predratni predsjednik Skupštine BiH.

Pod pritiskom međunarodne zajednice Karadžić se nakon rata povukao sa mjesta predsjednika SDS-a i iz javnog života.

Za njim je raspisana potjernica nakon što je Haški tribunal podigao optužnicu za genocid, teške povrede ženevskih konvencija, zločine protiv čovječnosti. Iako su u nekoliko navrata njegovu predaju javno zatražile supruga i kćerka, u Hagu će se naći tek 12 godina kasnije nakon što je uhapšen u Beogradu kao Dragan Dabić.

Yussef Hajir, hirurg i bivši direktor ratne bolnice u sarajevskom naselju Dobrinja, jedan je od nekoliko stotina svjedoka koji su svjedočili u Haškom tribunalu u slučaju protiv Radovana Karadžića.

“Nekad smo bili prijatelji. Kada sam tek došao u Sarajevo, družili smo se. Tako da se on i ja dobro znamo. Odgovorio sam na sva njegova pitanja. Rekao sam mu: ‘Ti si ljekar, kako možeš zamisliti sebe da radiš takve stvari”, kaže Yussef Hajir.

Članstvo u SDS-u Radovanu Kradžiću je prestalo kada je Skupština SDS-a 2001. godine usvojila izmjene i dopune Statuta stranke među kojima je i odredba da licima protiv kojih je podignuta haška optužnica prestaje članstvo u toj partiji.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.