Ekipe N1 se danas nalaze na sedam lokacija odakle izvještavaju o reakcijama na presudu prvom predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću.

Jedna od ekipa se nalazi i u Potočarima, a razgovarali smo i sa Mejrom Đogaz koja živi u kući pored Memorijalnog centra.

Ova majka je skupila hrabrosti i stala je pred naše kamere. U srebreničkom genocidu izgubila je tri sina, muža, unuka, oca, od tri sestre muževe i mnogobrojnu familiju za koju kaže da ne bi mogla ni nabrojati koliko joj je familije izginulo.

“Tri dana sam bila u Fabrici akumulatora u Srebrenici. Teško je kada vidite svog sina na kamionu da ide na klanje i tada sam pala u nesvijest, uopšte nisam znala za sebe. Kćerka me je hladila do Tuzle. Između Konjević Polja i Kravice vidjela sam mog najmlađeg sina na kamionu, znala sam da ide na strijeljanje, da neće preživjet i tako je i bilo. Ukopala sam sina jednog ‘92. i muža, a dva sina ‘99. godine. Prvo su me nazvali da mi kažu za jednog sina, za najmlađeg Omera, međutim za dva mjeseca nazvali su me i za drugog sina. Ja sam skupila hrabrosti da ukopam svoju djecu dok sam živa, da znam gdje ću im doći, mada nije mi sin Munib bio kompletan, ali ja sam ga ukopala pa ako se pronađe ostatak, neka dostave, ako ne pronađe, šta ja mogu”, kazala je Đogaz.

Na pitanje šta očekuje od presude Radovanu Karadžiću je rekla: “Neka mu presude koliko hoće, njemu je lijepo, ali on je nama presudio za sva vremena – našem devetom koljenu. Naša unučad bi danas bila oko nas, bile bi nam snahe, a danas smo ostale potpuno same da živimo, kao drvo odsječeno. Ništa nam drugo ne preostaje nego da se zatvorim među četiri zida i da gleda, a rodila sam djecu, školovala ih, odhranila onako kako odgovora. Nisu nikome zlo nanijeli, a da jesu nikad se u Srebrenicu vratila ne bih, ali sam skupila hrabrost da se vratim i da živim kod ove moje mrtve djece”.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.