Pomicanjem kazaljke za jedan sat unaprijed posljednje nedjelje u martu u BiH je počelo ljetno računanje vremena koje će ljudima omogućiti veće korištenje dnevnog svjetla, smanjiti izdatke za električnu energiju, ali bi i gubitak "sata sna" kod kod nekih ljudi mogao izazvati i poremaćaje vezane uz spavanje kao i neke druge zdravstvene tegobe.
Osim BiH, sat unaprijed u Europi su pomakli stanovnici svih zemalja, osim Islanda, te više od 70 država u svijetu. Osim Europe, SAD-a i Kanade, kazaljke naprijed pomiču se i u većini zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza, u Meksiku, Kubi, Grenlandu…
Ljetno računanje vremena nikad nije koristio velik dio zemalja tropskog pojasa jer u tim zemljama ljeto traje cijelu godinu pa dnevnog svjetla ima dovoljno tijekom cijele godine, a ono ne koristi i veći broj zemalja u Africi i Južnoj Americi. Neke od privredno najjačih zemalja kao Kina i Japan koristile su ljetno računanje vremena ali su od njegova korištenja odustale.
No, to se pokazalo nepopularnom mjerom za brojne Ruse koji su negodovali što se zimi moraju buditi sat vremena ranije, a stanovnici na sjeveru zemlje zimi su se žalili na život u mraku jer što su živjeli i radili bliže arktičkome krugu to su imali manji broj sati dnevnog svjetla. Unatoč tome, zamjenik direktora Geografskog instituta Arkadij Tiškov uvjeren je da je novi zakon o uvođenju stalnog zimskog računanja vremena u Rusiji uveden na poticaj oglašivača jer će tada više ljudi navečer gledati televiziju.
Novozelandski entomolog začetnik podjele vremena na zimsko i ljetno
Uvođenje ljetnog računanja vremena prvi put spomenuo je američki izumitelj i političar Benjamin Franklin 1784. godine u pismu urednicima “Pariskih novina”. No, pismo je bilo dosta šaljivo, pa nije poznato je li Franklin doista Francuzima predlagao njegovo uvođenje. Ovaj je sistem ozbiljno predložio i Englez William Willett u članku “Gubitak dnevnog svjetla”, objavljenom 1907. godine, ali unatoč snažnom lobiranju nije uspio uvjeriti britansku vladu da ga prihvati.
Začetnikom podjele računanja vremena na ljetno i zimsko smatra se novozelandski entomolog George Vernon Hudson koji se bavio skupljanjem i proučavanjem kukaca pa su stoga njegova istraživanja ovisila i o duljini sunčeve svjetlosti tijekom dana. Hudson je 1895. došao na ideju da bi se vrijeme moglo pomaknuti dva sata unaprijed kako bi se tijekom ljetnog vremena iskoristilo više dnevnog svjetla u popodnevnim satima. Ideju su prvi praktično ostvarili Nijemci tijekom Prvog svjetskog rata (1916. godine), a zatim su tu promjenu prihvatili Britanci i SAD.
Jedna od osnovnih zadaća uvođenja ljetnog računanja vremena bilo je smanjiti izdatke za električnu energiju na način da se tokom dana koristi danje svjetlo što je više moguće. U sjevernoj hemisferi ljetno vrijeme obično započinje zadnje nedjelje u ožujku ili prve nedjelje u travnju, a završava zadnje nedjelje u listopadu. No, ima i iznimaka. Tako od d 2007. godine SAD i Kanada počinju ljetno računanje vremena s drugom sedmicom u martu, a završavaju s prvom nedjeljom u novembru.
Gubitak jednog sata sna može uzrokovati probleme, barem prvih nekoliko dana
Psihologinja Lea Maričić iz Službe za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti Zavoda za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar” napominje kako za ljude koji se drže svojih strogih rasporeda spavanja – što stručnjaci i preporučuju za optimalan odmor, gubitak sat vremena sna može uzrokovati probleme, barem prvih nekoliko dana.
Navodi i da je, kada je riječ o “ljetnom vremenu“, jedna američka studija pokazala je da pomicanje kazaljke jedan sat naprijed i gubitak jednog sata sna rizik od srčanog udara idućega ponedjeljka u odnosu na ostale ponedjeljke u godini povećava do 25 posto. S druge strane, rizik od srčanog udara smanjuje se za 21 posto prvog utorka nakon što se sat vrati na standardno vrijeme i ljudi spavaju sat vremena duže.
Maričić napominje kako su do tog zaključka stručnjaci došli analizirajući podatke o primanju pacijenata u bolnice unutar četiri godine. Do srčanih udara općenito najviše dolazi ponedjeljkom, vjerojatno zbog stresa uzrokovanog početkom novog radnog tjedna i s time povezanim promjenama u obrascu spavanja. U skladu s tim, druga su istraživanja pokazala i povećan broj automobilskih nesreća u danima nakon pomicanja sata prema naprijed, čemu su najvjerojatnije uzrok umorni i neispavani vozači.
Da bismo “restartovali” svoj unutrašnji sat i što brže se prilagodili vremenskim promjenama Maričić ističe važnost izlaganja svjetlu tokom budnih sati što je više moguće, ali i ne izlagati se jakom svjetlu kad je vani mrak.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.