Lider Radikala Vojislav Šešelj se pred Haškim tribunalom između ostalog, tereti i za zločine u Uborku i Sutini, pokraj Mostara. O stradanjima na ovim prostorima, za N1 svjedoče dvije preživjele osobe.

Obiteljima žrtava teško se prisjećati posljednjih trenutaka sa svojim najmilijima, kada su odvođeni u nepovrat, ali moraju se sjećati, kazuje nam Sanela Kuko, jer budnim treba držati sjećanja dok god su zločini nerazriješeni, dok pravda nije zadovoljena. Imala je 13 godina kada je posljednji put vidjela oca i djeda, a zamalo i brata.

“Mi smo tada bili u zarobljeništvu, u Zaliku, u skloništu. I to je jedna ironija, sklonište – zarobljeništvo. I jedan od tih vojnika je poveo mog brata i njegovog druga, koji su imali tada 12 godina. Drugi vojnik je izabrao da vrati njih dvojicu iz kolone muškaraca, koji su kasnije ubijeni, među njima i moj otac i dedo”, sjeća se Sanela Kuko.

Uborak, mjesto stradanja 88 građana Mostara o čemu svjedoči i spomen obilježje. S lokalitetom Sutine 114 je civilnih žrtava rata, bošnjačke i hrvatske nacionalnosti. Na Sutini stradali 12. juna 1992., a na Uborku dan kasnije. Jedan od njih je preživio o čemu je svjedočio u Haagu.

Refik Karišik saslušan je na suđenju Vojislavu Šešelju. Kao zarobljenik jedne je noći, bijelim kombijem, kako tvrdi, uhićen od lokalnih srpskih policajaca i odvezen na Uborak. Zbog, kako je kazao u iskazu, slabosti u nogama nije mogao izaći iz kombija te je vraćen u zarobljeništvo gdje će, citiramo „biti ubijen na drugi način“. Oni koji su izašli iz vozila, nikad se nisu vratili.

“Dobro se sjećam, ovaj je jedan rekao zarobljenik, što je izašao… Kaže Dragane, znamo se 30 godina. Ovaj ga porafalao i ubio. Tako ko je god izlazio iz kombija, ne znam koliko ih je bilo”, govorio je na svjedočenju Karišik.

U osmom mjesecu ‘92. na lokalitetu gradske deponije Uborak, te na području Sutine, otkrivene su prve masovne grobnice iz protekloga rata u BiH. Za ove zločine nitko nije odgovarao.

“Svi znamo da je u to vrijeme u gradu Mostaru svim jedinicama Jugoslavenske narodne armije komandovao general Momčilo Perišić, koji je kasnije bio načelnik štaba JNA. Njega Haško tužilaštvo nije teretilo uopšte za dešavanja u Mostaru. Znači, zločin na Uborku nisu počinili samo šešeljevci, oni su imali apsolutnu podršku lokalnih Srba, JNA, odnosno srpsko-crnogorskog agresora, rezervista”, tvrdi Adnin Hasić, predsjednik Udruge obitelji stradalih na Uborku i Sutini 1992.

“Takve presude su vrlo važne jer imamo ime i prezime. Svaki zločinac sa koje god strane dolazi ima ime i prezime i to je ono što omogućava ljudima da kažu taj i taj je počinio te i te zločine, on je zločinac. Dakle, da prestanemo poistovjećivati narode, nacije sa zločincima i zločinima koje su oni počinili”, dodaje Sanela Kuko.

Optužnica pred domaćim sudovima nije podignuta, jer je predmet Uborka i Sutine još u procesu istrage Tužiteljstva BiH.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.