Bivša glasnogovornica glavne tužiteljice Tribunala u Hagu Florence Hartmann jučer je izašla iz pritvora u Haškom tribunalu nakon što je uhapšena 24. marta u Hagu uoči presude Radovanu Karadžiću. U razgovoru za N1, Hartmann je govorila o tretmanu tokom pritvora, presudi Karadžiću, članovima porodica žrtava koje su je pokušale zaštiti prije hapšenja.

Na početku razgovora Hartmann je kazala da će nastaviti svoju pravnu borbu kako bi dokazala da je optužnica i presuda protiv nje bila nezakonita. U zatovoru je nakon hapšenja provela šest dana.

“Bila sam u odvojenoj sekciji zatvora u Haškom tribunalu na spratu gdje nije bilo nikog. Čuvali su me dan i noć. Tokom noći sam imala neki poseban tretman koji se obično primjenjuje kod osoba sa rizikom od samoubistva. Morali smo ostaviti svjetlo cijelu noć. Bio je otvoren prozorčić na vratima kako bi vidjeli da li sam živa ili ne. Svi koji su me čuvali znali su da to nema svrhe, ali predsjednik Suda Theodor Meron je zahtjevao da se to nastavi. Nisam imala pravo na šetnju. Jedino sam ja od svih zatvorenika bila u zatvoru, a da nisam povezana sa ratnim zločinom nego za novinarstvom. Jedino sam ja imala zabranu šetnje. Tokom dana sam imala pravo na pola sata da uzmem svjež zrak i to u jednom kavezu odakle se kroz rešetke vidjelo nebo. Tako da je prva stvar koju sam uradila kad sam izašla iz zatvora bilo upravo gledanje u nebo”, kaže Hartmann za N1.

“40 godina Karadžiću je kao doživotna”

Tokom svog šestodnevnog boravka u zatvoru u Haškom tribunalu, Hartmann kaže da je iz sobe za fitness u krugu zatvora vidjela osobe koje poznaje.

“Prepoznala sam nekoliko haških optuženika zbog toga što iz znam iz prijašnjeg perioda”, kaže Hartmann koja će o svom boravku u zatvoru pisati u narednom periodu.

Ona je uhapšena ispred zgrade Tribunala prije nego je u sudnici počelo izricanje presude Radovanu Karadžiću koji je proglašen krivim za 10 od 11 tačaka među kojima je i genocid i Srebrenici.

“Za presudu sam čula sutradan ujutro bez obzira što sam u četvrtak dok sam bila u podrumu Haškog tribunala tražila pristup radiju ili bilo kojem drugom mediju. Nije mi dozvoljeno. Nakon toga su me prebacili u zatvor i od svog advokata sam čula presudu, a moji prijatelji koji žive u Hagu su mi donijeli ono što je čitano u sudnici. Sada imam želju da pročitam cjelokupnu presudu jer ima detalja za koje želim vidjeti kako su pravno opravdani”, kaže Hartmann.

Kako kaže, očekivala je 40 godina ili doživotnu kaznu Radovanu Karadžiću.

“Presuda, odnosno broj godina nikada ne zadovoljava nijednu stranu. Ovih 40 godina je jedako doživotnoj kazni, a neki pravnici kažu da je i čak duža kazna od doživotne. Važni su detalji presude”, dodaje ona.

Potresne scene ispred zgrade Tribunala

Hartmann je uhapšena ispred Haškog tribunala dok je sa članovima porodica žrtava čekala presudu Karadžiću. Svojim tijelima hapšenje su pokušale spriječiti Majke Srebrenice, napravivši obruč oko nje, ali bezuspješno.

“Meni je to bilo najpotresnije. Nisam stigla sve ih nazvati, ali koristim ovu priliku da im se zahvalim. Za mene je to bilo toliko potresno, biti štićen od ljudi koji su došli da čekaju pravdu od institucije koja pred njihovim očima i preko njihovih tijela čini nepravdu. Bile su brutalizirane uz mene. Jedna od njih je pala na pod i bila je u strahu da ne bude zgažena. Bilo je nevjerovatno i izazvalo je u meni najveću emociju od svega. Došli smo tu da žrtvama bude služena pravda, ali bilo je sve obrnuto. Bila je holandska policija kao u Srebrenici koja nije radila svoj posao. Da je UN radio u Srebrenici kao što su sada radili, sve bi bilo drugačije”, kazala je Hartmann vidno potresena.

Nju je Tribunal 2011. osudio na sedam dana zatvora zbog nepoštivanja suda. U novembru 2011. Tribunal je kaznu od 7.000 eura, kojom je zbog nepoštivanja suda kaznio Hartmann, pretvorio u zatvorsku kaznu od sedam dana i izdao nalog za njeno hapšenje.

Nalog za hapšenje Hartmann Žalbeno vijeće Tribunala uputilo je tada vlastima Francuske, ali su one odbile da ga sprovedu, uz obrazloženje da imaju obavezu da Međunarodnom sudu izruče samo optužene za ratne zločine, ali ne i za nepoštivanje suda.

Od tada, predstavnici Tribunala su odbijali da odgovaraju na novinarska pitanja o Hartmann, koja je često boravila u Hrvatskoj i BiH i u medijima širom regiona kritikovala rad Tribunala.

Tribunal je Hartmann 2009. proglasio krivom za nepoštivanje suda zato što je objavila dvije povjerljive odluke suda iz procesa protiv Slobodana Miloševića.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.