06. aprila 1945. godine "zajedničkim naporima i žrtvama sarajevskih patriota - Srba, Muslimana i Hrvata" oslobođeno je Sarajevo.

Na ovaj isti dan, 06. aprila 1994. godine Sarajevo je opet trebalo svoje građane i patriote da ga još jednom oslobode. I opet je oslobođeno. O Danu Grada Sarajeva govorili su Midheta Kurspahić, Ismet Nuno Arnautalić i Nihad Kreševljaković.

“Te emocije su bile više vezane za period osnovnog i srednjeg obrazovanja, pa i studentskog perioda, tokom manifestacija kada smo ukazivali ljudima šta je taj dan značio za Sarajevo. Sada to posmatram iz drugog ugla sa sjenom ‘90. godina. Ipak, jučer mi je bilo lijepo posmatrati okupljanje na Vratniku, kao kada su partizani ulazili u Sarajevo. Toga se trebamo sjećati.

Također, sjećam se 6. april 1992. godine. Sjećam se tog skupa, naše naivnosti i pokušaja da pozivamo na mir, a desilo se što se desilo – pucnjava i ubistvo Suade Dilberović“, ispričala je Midheta Kurspahić.

Ismet Nuno Arnautalić je kazao da se rado sjeća davnih vremena i mladosti koja je bila bezbrižna.

“Sada razmišljamo o raznim stvarima, a ne o suštinskim. 6. april danas me većinom vezuje samo za Šestoaprilsku nagradu.”

Nihad Kreševljaković datum 6. april vidi kao dan s kojim treba biti posebno pažljiv.

“To je to datum koji je u tri navrata imao historijsku ulogu. 5. i 6. april 1992. su veoma važni datumi. Doživljavam ga kao dan sjećanja, a ne dan grada“, kazao je on i dodao da je veoma važno imati tu svijest o historiji kako nam se takav novi 6. april ne bi ponovio.

“On mi je veoma emotivan datum. Volim slušati patriotske pjesme tih dana, što mi nije svojstveno. Treba se sjetiti svi ljudi od početka rata. Imam posebnu emociju prema ljudima koji su branili grad“, kazao je Kreševljaković.

Na pitanje da li je naslućivali da ćemo u Sarajevu živjeti ovako 20 godina poslije, te da li je očekivala više, Kurspahić je kazala kako se nadala da ćemo 20 godina poslije živjeti mnogo bolje.

“Prvo nisam mislila da će rat trajati tako dugo, okrutno i zločinački. Mislila sam da će to trajati kraće, ali nisam se nadala da ćemo 20 godina poslije živjeti na ovaj način. Prva, druga i treća godina Postratnog perioda su bile drugačije, da ne kažem bolje, od sadašnjih. Očekivala sam da ćemo ići mnogo bržim koracima naprijed za ovih 20 godina. Moram priznati da sam jako razočarana”

Ona je ispričala upečatljiv događaj u postratnom periodu.

“Za mene je bio doživljaj kada je proradila ulična rasvjeta poslije rata. Napravila sam krug po cijelom gradu i gledala svjeta.”

Ismet Nuno Arnautalić je kazao da smo bili naivni i da niko nije mogao pretpostaviti šta će donijeti ‘90. godine.

“Neke stvari se dešavaju mimo nas, mi smo nijemi posmatrači. Mi volimo Sarajevo i to je činjenica. Za sebe kažem da sam bolesnik Sarajeva. I u ratu kada sam mogao otići, uvijek sam se vraćao. Jedan čovjek iz Srbije mi je rekao: ‘U idućem životu da se rodim volio bih da budem Sarajlija.‘ “, ispričao je gost Novog dana.

Priča o “Sarajevskom duhu” postala je česta tema.

“Mi smo živjeli Sarajevo i to je bilo normalno. Ljudima koji su dolazili u grad bilo je drugačije, pa je tada krenula priča o nekom sarajevskom duhu. Stalna priča o sarajevskom duhu postaje dosadna”, smatra Kurspahić.

“Sarajevo ima karakteristike koje ga čine posebnim gradom. Smatram da je to najznačajniji mali grad, ako ga se poredi sa svim glavnim gradovima“, izjavio je Kreševljaković.

Nuno Arnautalić je naglasio da nema oblasti gdje Sarajlije nisu bile na top mjestu.

“Svi su gradovi ljubomorni na Sarajevo jer je bilo jako u svim oblastima. Mi smo od početka stvarali čuvenu sarajevsku pop rock školu, zatim sport, film, slikarastvo i sve ostalo. Nema oblasti gdje Sarajlije nisu bile na top mjestu.”

Midheta Kurspahić je kazala da su se prije ljudi vezali za neke objekte, te da je Sarajevo u tom smislu prenapućen grad, ali da bi pravi doživljaj bila obnova žičare.

Nihad Kreševljaković je kazao kako je većina ljudi mislila da će umrijeti u ratu.

“Ne poginuti, već umrijeti, jer se činilo da mu nema kraja. Bilo je realnije da će rat trajati još dugo, nego da ćemo ikada više biti slobodni. Bjelašnica nam je bila granica i kraj svijeta.”

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.