Gostujući u emisiji Pressing na N1, Muhamed Sacirbey, bivši ministar vanjskih poslova BiH, i ambasador BiH u UN-u, kazao je da su ratna dejstva u Sarajevu klasični vid terorizma, te da to Evropa i Amerika danas ne vide.

Gosti izdanja Pressinga za Dan Grada Sarajeva, 6. april, bili su prvi amabasador BiH u UN-u i bivši ministar vanjskih poslova ove zemlje, Muhamed Sacirbey i akademik, bivši član Predsjedništva BiH Mirko Pejanović.

Rat, mir, podrška izdaja, o herojima, zločincima na 24. godišnjicu rata u BiH na dan kada je počela opsada Sarajeva bilo je govora u Pressingu na N1 sa Amirom Zukićem.

Sacirbey je mnogo puta znao reći da je Dayton i sve oko njega bio partija pokera, da li je to i danas?

“Ta parija se nikada nije okončana. Primijetio sam da Dejton nije bio kraj. Jeste rata ali i početak nekog drugog. Očekivao sam više od Evrope i Amerike, da idu u korist pluralističke BiH. Nažalost, to se nije desilo kako sam ja očekivao”, kaže Sacirbey.

Smatra da je većina građana je imala veća očekivanja iako su dočekali kraj rata.

Ko su najbolji igrači pokera danas, ko ima najbolje karte?

“Amerika uvijek ima najbolje karte. Evropa ima bolje nego što je Milošević mislio da ima. Problem je da nisu baš imali naše interese u vidu. Imali su svoje interese. Smatrali su da je najbolje završiti rat kako god. Što je duže trajao, to su se duže stidjeli”, smatra.

Ko je danas najbolji politički pokeraš?

“Teško je to pogledati sada. Teže je odigrati kada svijet to više ne prati kao interes cjelovite neđunarodne zajednice. Ko god je sjedio oko tog stola, može da smatra da je glavni. Kada naprave blef, nemaju konsekvence”.

On je dodao i to da “sada mnogi sjede oko stola, blefiraju i to šteti BiH. Nema nikakve promjene”.

Sacirbey upotrebaljavam riječ poker, a ne šah – kao bh. političari. Zašto?

“Sve što se dešava nije sve ono što je pred očima. Mnogo toga se ne vidi. Zbog toga. Kada Amerikanci pomognu u demokratiji, mi govorimo o diplomatskom pokeru i blefu. Njima to nije kocka, nego igra gdje najsposobniji pobijede”.

Nastavlja da problem je ako ne znaš da blefiraš – onda možeš odigrati samo svoje karte.

“Sada karte koje su u rukama bh. političara nisu baš najjače. bojim se da dok BiH ne vidi situaciju kroz oči Amerike i Evrope, naći ćemo se pod opsadom glupe nacionalističke politike”.

Da li je ovo država za koju se Mirko Pejanović borio?

“Ovo je moja i naša zemlja. Borili smo se da ostane u teritorijalnom i pravnom integritetu. Sa postizanjem mira, ona ima to svojstvo. Sa tog stajališta mogu reći da ishod je rezultat borbe svih nas, a rezultat je mir i izgradnja BiH u miru i koji se zove izgradnja BiH uz posredstvo međunarodne zajednice”, kaže akademik Pejanović.

BiH u budućnost ide u mjeri dokle ta integracija bude mogla ići, smatra.

Kaže da poštuje što je Sacirbej rekao ranije , ali ne bi u tom smijeru opisivao BiH.

“BiH je zemlja mira. Ima unutrašnje strukture. Na političkoj ravni intreresi se javljaju kao konflikti. Postavlja se pitanje sopstvene odgovornosti u partiji koju igramo. Mir, razvoj demokratije, usvajanje EU standarda da postanemo status kadnidata za EU. Kada to budemo, onda idemo ka EU i njenim pravnim tekovinama i integracijama.”, pojašnjava Pejanović.

Kako Muhamed Sacirbey komenariše mogućnost raspakivanja Dejtona, usvajanje novog Ustava BiH, budući da je on potpisao, pa povukao potpis na mirovni sporazum, da ostavku na poziciju ministra vanjskih poslova pa postao kritičar?

“Nemam istu sliku ko što vi u Sarajevu imate. Ali vidim iz vana da se BiH ne vidi kao ravnopravna država i dio EU familije. To je jedan od problema, gdje možemo da govorimo u samoj BiH, u smislu političara, potrebnim potezima…”, smatra Sacirbej.

S druge strane, iz vana, kaže da nema neka velika želja da se ono što se desilo u BiH vidi u istom kontekstu kao što se danas vide teroristički napadi.

“Upotrebljavam koncept teorizma, jer to nije samo napad, nego oprez da ima mogućnost novog sukoba, ako neko nešto ne dobije”.

U ovo vrijeme BiH je uporedio sa Kiprom.

“To je ostrvo koje je podijeljeno, imao je rat, i dalje je podijeljen, ali je dio EU zajednice, ima svoje probleme i nema reintegracije”.

“Pitam se, zašto Kipar, ali ne BiH”.

“Pustit ću Pejanoviću i novinarima da sudite o političarima u BiH. Vi ste blizu tome. ali kada ja gledam s perspektive međunarodne zajednice, mislim da su izdali Dejton i Bosnu”, pojasnio je bivši ministar vanjskih poslova.

Zašto da poštujem Dejtonska obećanja, ako oni sami to ne poštuju, pojašvanja Sacirbey.

Kome etiketira terorizam: “Mi znamo kada je bila opsada Sarajeva, da su nade pale. Najviše na djecu, nego na vojnike. Granate nisu padale na prve linije, nego su dolazile u rundama, direktno na mjesta gdje su se civili skupljali. To je terorizam”.

Kaže i to da je ponosan na profesora Pejanovića, jer su se borili da se Sarajevo i BiH spase. Borili su se za vrijednosti Evrope i Amerike. Zemlju gdje otvorena zajednica će bti dominantna, a ne neki novi fašizam po mjeri nacionalnosti.

“Ponosan sam na sve one koji su branili te vrijednosti u Sarajevu, a Evropa i Amerika to nisu vidjele, negu su to zaboravili. Žele vidjeti podijeljenu bih”.