Gostujući u Pressingu, Amir Zukić je pitao akademika Pejanovića da li su SAD i EU izdale svoje vrijednosti tokom rata u Bosni i Hercegovini, na što je kazao da neko vrijeme i jesu i da svoje odgovornosti nisu pratile u BiH.

“Nastupio je agresivni rat, koji je sa sobom mogao da ruši sve. Tu su vodeće sile jednostavno odgodile to pitanje. Ja sam kroz rat spoznao sa su visoki funkcioneri govorili da je BiH problem Evrope. Ona je tada bila na geopolitičkim pitanjima neujedinjena. I danas je, samo manje”, smatra Pejanović. 

“Ratna drama se nastavila i naravno, tu sad možemo analizirati uloge i ove i one, ali tri ne možemo: Ratno Predsjedništvo, mulitetničko, višestranaćko. Bilo je u odbrani u potpunosti jednistveno. Sastavljeno od pet članova, dva iz vladajuće partije. Imalo je viziju. Drugi subjekt je formiranje Armije BiH i oružanih snaga. Na svim linijama je branila BiH. To se nedovoljno favoriziralo. Treći subjekt je međunarodna zajednica nakon što su SAD preuzele odogvornost da se ovdje uvede mir.”

“Što se mene tiče, koji sam živio pod granatama – to je epohalno za svakog čovjeka u BiH. Niko nije bio sretan što se išlo na ratište. Jedan antifašista iz onog vremena mi je rekao, kada se odlučivalo hoće li se popuniti Predsjendištvo, u jednom razgovoru je kazao: Nemojte puno oklijevati, rat je počeo i završit će se. Može li se što prije završiti. Rat sve ruši, sve gori, ali mir sve gradi”.

BiH sada nije ono što očekuju mladi i stariji, ali jeste zemlja mira sa historijskim putem ka EU.

“Sad mogu da se složim sa Sacirbejom, zašto to ide sve usoreno. Integracija BiH u EU mora da se ubrza kako bi unutrašnja išla brže. Biće BiH, i biće evropska država”.

Na pitanje, da li će BiH prije Srbije ući u NATO, Pejanović je kazao da je to zarobljeništvo politčkog uma.

Da li aktuelna vlast može da podijeli BiH?

“Ne znam šta su spremni uraditi, ali neki koraci to ne dokazuju. Zabavljamo se unutrašnjim začkoljicama, poput pitanja Mostara. To su još posljedice rata, strahovi i nedostatak političke kulture. Imamo diskusiju kako će se Mostar organizovati. To može odlučiti samo sutra izabrano Gradsko vijeće”, pojasnio je Pejanović. 

Sacirbeya su okrivljavali da je pristao na podjelu BiH na Federaciju i RS. “To nije tačno, ali tačno je da smo u Dejtonu sve to potpisali. Tajni dokumenti State Departmenta će to objasniti. Rekao sam, ništa nije dogovoreno dok se sve ne dogovori. Prvi napor je bio da se oslobodi Sarajevo. Lošiji mir je bolji nego rat. Zato smo išli naprijed. Znali smo da će biti teško”, ocijenio je Sacirbey. 

“Volio bih naglasiti: Onaj mir koji smo dobili nije mir koji smo zaslužili. To je mir koji objašnjava što su nas Evropa i Amerika ostavili”, kaže. 

Karadžićev program je ostao cjelovit, smatra Sacirbey, a da je međunarodna zuajednica htjela da ovaj rat bude između vjera i nacionalnosti. Njima je teško prihvatiti ko je gospodin Sacirbej ili Pejanovic.

Kaže, da sve što je prihvatio, ako je išta prihvatio, prihvatio je po instrukcijama Predsjedništva BiH. 

Pejanović je ocijenio da je Sacirbey radio kao profesionalac, budući da je tada bio član predsjedništva u vrijeme kada je ovaj bio ministar vanjskih poslova. 

“Mogu reći da se to i po Sarajevu postavlja pitanje. Predsjeništvo BiH nije nikada odustajalo od teritorijalnog integriteta. Princip je bio da idemo u pravcu mira. To nije bilo samo u našim rukama. Bilo je pritisaka međunarodne zajednice, s kojima nismo mogli diskutovati”, kaže Pejanović. 

Na jednoj sjednici u početku pripreme smo kazali: Ununtrašnje rješenje BiH su sekundarni u odnosu da pitanje mira. Dva entiteta je formula Kontaktne grupe. RS je kasnije dobila ime.

“To nije ni Izetbegovićevo nego Holebrookeovo, Miloševićevo i Ankarino. To će historičari jednog dana reći kada se otkriju dokumenti”.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.