Odnosi Bakira Izetbegovića i Aleksandra Vučića, bez obzira ko je u čijim cipelama, često su bili dovođeni u pitanje. Govorili su jedan drugom da su budućnost svojih naroda, ali isto tako se i međusobno kritikovali da daju neprimjerene izjave i mješaju se jedan drugom u unutrašnje stvari država iz kojih dolaze.

Upućeni smatraju da se radi o dobro isplaniranoj taktici za glasove pred izbore koji slijede.

Izetbegović i Vučić su u posljednjih nekoliko mjeseci jedan drugog kritikovali, hvalili, pozivali na dobrosusjedske odnose. Gradili su dobre odnose kroz partiju šaha, a kvarili uglavnom nakon događaja bolnih za sve, poput obilježavanja genocida u Srebrenici ili presude Radovanu Karadžiću.

Nerjetko su Vučić i Izetbegović upućivali kritike jedan drugom, ali isto tako, nerjetko su i Izetbegović i Vučić branili jedan drugog.

Političari u regiji, mnogi smatraju, ne mogu da se odluče, da li da budu vođe svojih nacionalnih korpusa ili da budu moderni političari koji će povesti svoje narode ka boljem životu.

“Tipična igra u kojoj kada nemate narodu ponuditi, onda se vratite na historijske teme, na ratne zločine i druge stvari koje narode razdvaja i onda na tome nastavite graditi svoju političku karijeru”, objašnjava Ranko Mavrak, novinar HINA-e.

U odnosima njih dvojice, naročito u ovoj godini, treba posmatrati kroz prizmu izborne kampanje. U Srbiji su izbori 24. aprila, lokalni u BiH u oktobru. Obojici trebaju glasovi.

“Izbori diktiraju potpuno jedan drugačiji koncept kada je riječ o retorici i potpuno jedan drugačiji način komuniciranja, negoli što to traži, ajde da kažem, ove redovnije okolnosti”, smatra Vlade Simović, Fakultet političkih nauka Banjaluka.

Simović kaže da Vučića i Izetbegovića na saradnju ne tjera iskrena želja za pomirenjem, već inostrani faktori, koji ih prije svega uslovljavaju finansijama. Na taj način kreiraju politike koje vode.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.