Nakon isteka roka koji je Islamska zajednica u BiH dala za zatvaranje paradžemata, neke od selefijskih zajednica na području maglajske općine su pristale na ponuđene uslove, dok su ih druge odbile uz obrazloženje da se uopće ne osjećaju poželjno.

Piše: Nedim Hasić/BIRN

Ezan s krova mesdžida u Donjoj Bočinji zove na molitvu. Dvadesetak vjernika žuri unutra, ali novinarima ulaz nije dozvoljen. Posebno ne s kamerom. Vjernici novinarima Balkanske istraživačke mreže (BIRN) kažu da im je tako naloženo dopisom iz Islamske zajednice.

Godinama označavan kao zatvorena selefijska zajednica, bočinjski je džemat ovih dana izgubio prefiks “para” i pod punom je ingerencijom Islamske zajednice BiH.

Vjernici su organizirani, namaz i hutbu predvodi imam iz obližnjih Zavidovića. Poučeni, kako kažu, lošim iskustvima iz prošlosti, ne daju izjave medijima pojedinačno. U njihovo ime govori muderis Enes Imamović.

“Mi smo često bili tema, a da ljudi uopšte nisu ni pričali s nama. Projure autom pored nas, snime nas iz auta i onda konstruišu nekakvu svoju priču. A sve što treba jeste da dođu i razgovaraju, evo kao što mi sada sjedimo i razgovaramo”, kaže Imamović.
Ovaj šumarski tehničar već dvadeset godina živi u Bočinji. Džemat kojem pripada, kako kaže, brzo je okončao pregovore o integriranju u okvir Islamske zajednice.

Kada su tek počeli pregovori, u januaru ove godine, Islamska zajednica je objavila da u BiH djeluju 64 paradžemata. Razgovori su obavljeni sa 38 njih, a Bočinja je jedan od 14 onih koji su prihvatili priključenje Islamskoj zajednici.

“Što se tiče integracije u Islamsku zajednicu, sve je proteklo bez ikakvih problema. Ljudi su bili otvoreni, transparentni. Znači, mi nismo imali razgovore, nego dogovore. Ovi su bili zaista iskreni, prijateljski razgovori kojima smo došli do rješenja na obostrano zadovoljstvo”, kaže Imamović.

Pedesetak kilometara dalje, u selu Ošve nalazi se jedan od 22 džemata čiji su članovi odbili postati dijelom sistema Islamske zajednice. Tu se molitva ne održava u džamiji, već u kući, opremljenoj na isti način kao i džamija.
Ošve se nalaze oko deset kilometara zapadno od Maglaja. Selo se sastoji od dvadesetak nastanjenih kuća, i još toliko devastiranih, raštrkanih duž vijugavog makadamskog puta. Mještani novinarima BIRN-a kažu da žele da budu pušteni na miru, da žive u onome što oni nazivaju “islamski život”.

U Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA) smatraju da su Ošve jedno od mjesta koja su “bezbjednosno interesantna kada je u pitanju nasilni ekstremizam i radikalizam”.

Prema dostupnim podacima, nekoliko osoba iz sela je otišlo na ratišta u Siriju ili Irak. Nakon što je istekao rok za priključenje paradžemata, muftija Enes Ljevaković kazao je medijima da je Islamska zajednica uradila ono što je bilo do njih.

“Bio je Sabor Islamske zajednice u BiH gdje su prezentirani rezultati razgovora s predstavnicima paradžemata. Mi smo time završili data obećanja, svoj dio posla. Sada je na drugima da urade ono što je neophodno”, rekao je Ljevaković za dnevne novine “Faktor”.
Izet Hadžić iz Ošvi, jedan od četvorice članova tzv. Koordinacije nezavisnih džemata, tvrdi da Islamska zajednica nije učinila dovoljno kako bi došlo do dogovora.

“Riječi Enesa Ljevakovića su, zaista, riječi koje su me kao muslimana zaboljele. Neću ništa raditi radikalno, jer ja nisam radikalan. Nisam ni terorista. Želim samo da budem slobodan i da uživam u ovoj vjeri”, kaže Hadžić za BIRN BiH.
Prema njegovim riječima, mještani Ošvi su bili spremni na razgovor, ali ne i na pristanak pod svaku cijenu da budu pod okriljem Islamske zajednice.

“Velika je laž da mi nismo željeli, već nas nisu htjeli pod uslovima koje smo ponudili i koje sva ulema svijeta dozvoljava. Vi niste s nama razgovarali, sa mnom ste vodili monolog. Prihvati ili odbij, druge nije bilo. Bojim se i ubijeđen sam – da Islamska zajednica ima izvršni organ vlasti, mi bi davno svi bili u zatvorima”, kaže Hadžić.

Islamska zajednica ovakvim tretmanom džemata u Ošvama, prema riječima Hadžića, bespotrebno prikazuje selefije kao radikalne.

“Bojim se reći, ali ne očekujem ništa dobro od Islamske zajednice”, kaže Hadžić i dodaje: “Mi smo postavljeni na odstrel. Očekujem od Islamske zajednice da otvori papire koje smo mi poslali i da ih pokaže cijeloj javnosti. Ja sam i dalje spreman razmatrati ono što smo mi predložili.”

S druge strane, muderis Enes Imamović iz Bočinje se nada da će, nakon što su pregovori uspješno okončani, Islamska zajednica učiniti sve što može da olakša život u ovom selu.

Stojeći na parkingu ispred džemata u Bočinji, Imamović kaže da radi i živi skromno, kao i ostali mještani. Rukom pokazuje na “malu pokretnu prodavnicu”, postavljenu na prtljažnik automobila, sa slatkišima, voćem, obućom, alatom…

Kaže da se tako mještani snalaze, zarađuju i preživljavaju.

“Medžlis Islamske zajednice nama šalje efendiju koji nam petkom drži hutbu. Sada je u planu da nam u dogledno vrijeme djeca idu na vjersku pouku. Znači, sve ono što bilo koji džemat u BiH pod kapom Islamske zajednice radi, tako će normalno da djeluje i ovaj džemat”, tvrdi Imamović.

Kaže da se u Bočinji živi skromno, ali je ponosan što u komšiluku ima tri vjerska objekta.

“Ispred nas vidite pravoslavnu, a iza naših leđa katoličku crkvu. Bit će, ako Bog da, i džamija, i to je pokazatelj kako živimo”, zaključuje Imamović, ističući da se nada boljim danima za Bočinju.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.