Štrajkovali su mjesecima, posljednjih dvadesetak dana glađu. Iskopali sebi grobove, no ni to nije bilo dovoljno. Javnost ali i zvaničnici su na očaj radnika Tuzla kvarca reagirali tek kada su se četvorica od njih ispela na silose za kvarcni pijesak u namjeri da svoj život okončaju.

Spriječila su ih obećanja da će dugovanja firme biti otkupljena, a oni početi sa radom.

Zbog mita koji je tražio direktoru Tuzla kvarca za obnavljanje koncesije, kantonalni zamjenik ministra industrije Bahrija Imamović uhapšen je prošle godine nakon što je uhvaćen na djelu. Istragu je provelo Tužilaštvo BiH, jer se Kantonalno na prijave radnika Tuzla kvarca nije obaziralo.Nista od navednog nije bilo dovoljno da se koncesija obnovi.

Vruće proljeće za federalnu vladu.

Loše vrijeme nije spriječilo hiljade demobilisanih boraca HVO-a i ABIH da se okupe ispred zgrade Vlade Federacije kako bi još jednom ukazali na težak položaj ove populacije. Zatražili su uz ostalo da se uvede mjesečna naknada od minimalno 320 KM, da se izradi jedinstvena baza bivših boraca.

Iz Ministarstva za prava boraca su poručili kako novca za borački dodatak nema, i da se radi o nerealnom zahtjevu. Borci će se okupiti ponovo.

Njima bi se se uskoro mogli pridružiti i penzioneri jer se penzija umjesto do petog, isplaćuje do 25-etog. Bolje je da Novalić nije obećao. Bolje sutra obećao je i radnicima Hidrogradnje, nakon što je najavio stečaj ove firme. Ako je suditi po obećanju penzionerima, 2500 radnika ostaje bez hljeba.

No na sreću premijera Novalića, kredit MMF-a gotvo je pa siguran nakon što su u RS podržali likvidaciju banke Srpske zbog čega će do izbora moći posušiti rupe, barem ove koje se odnose na penzionere.Na proteste radnika Hidrogradnje ionako niko ne reaguje.

Mostar na čekanju

Mostar je i dalje bez rješenja.Nijedan od prijedloga u Predstavničkom domu nije dobio podršku. Kako zadovoljiti relativnu hrvatsku većinu, da se ne majoriziraju Bošnjaci, Srbi i ostali i pritom ne zaboravi da Mostar jeste poseban grad sukladno Međunarodnim ugovorima? Nimalo lak zadatak za koji vladajuće političke stranke tvrde da su na pragu rješenja. I tako posljednjih osam godina.

Bogatstvo različistosti

Rebeka, Isak, Joshua, David i Moše – zahvaljujući njima judaizam se u BiH nakon stotinu godina vratio u školske klupe. I to u Kreševo. Ana i Frano, roditelji mališana, prije tri godine iz Norveške vratili su se u ovo malo mjesto. Predložili su jevrejskoj zajednici, ali i školi da se njihovoj djeci pruži mogućnost koju imaju sva ostala djeca – izučavanje vjere u školi. Nadležni su ideju podržali.

“Ja se nadam da upravo Kreševo, zahvaljujući nama porodici koja ima judaizam kao vjeru, da mi na neki način budemo primjer drugim gradovima u BiH da se počne imati osjećaj za one koji su možda u nekoj manjini”, kazao je Yehuda Frano Martinčević.

Ove sedmice lijep primjer dao je i predsjednik RS Milorad Dodik posjetivši Ferhadiju i banjalučkog muftiju kako bi bse uvjerio da je sve spremno za svečano otvaranje. No nije došao bez obraza. Muftija je dobio jedan lijep ćilim.

Sedmog maja iz Banja Luke , kako je poručio Dodik, biće poslane poruke mira i dijaloga i dobrodošli su svi koji tog dana dođu i kao zvanice slijede te poruke. Biće zanimljivo tog dana. I ne samo zbog Ferhadije.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.