Drugi maj 1992. godine je historijski dan koji je od presudne važnosti za odbranu glavnog grada i čitave države Bosne i Hercegovine. U Novom danu o ovoj temi smo razgovarali sa glumicom Mirelom Lambić, penzionisanim generalom Armije BiH Jovanom Divjakom i glumcem Izudinom Bajrovićem.
Na pitanje kako bi ocijenili važnost današnjeg dana iz današnje perspektive, Divjak je kazao: “Sretno svima onima koji su preživjeli taj drugi maj i to je zaista bio najteži dan za BiH, za Sarajevo. Namjera tada JNA vojske je bila da uđe u grad i da ga zauzme. Danas se u nekim novinama uošte ne spominje drugi maj, a sve što se dešavalo 2. maja treba da ostane u knjigama. Sarajevo na tome mora da gradi priču patriotizma“.
VEZANE VIJESTI
Lambić je dodala kako mladi ne znaju šta se desilo 2. maja 1992. godine. “Imamo predstavu koja govori o drugom maju 1992. ‘Bio je lijep i sunčan dan’ i vidim da mladi o tome ne znaju. Treba da znaju svoju historiju. Što se tiče nas koji smo to preživjeli, ostali smo hendikepirani zbog toga. Ja se ne sjećam tačno drugog maja ‘92. jer je to meni bilo kao niz događaja i sve to zajedno za mene je bio početak rata. Tada sam imala 16 godina i toga dana bila sam na demonstracijama i osjećala sam čudno uzbuđenje nesluteći šta će se desiti, kao ni moji roditelji koji su ispali naivni”, komentarisala je.
Bajrović je rekao kako postoje dani koji obilježe čovjeka i odrede njegov život zauvijek. “Sigurno je da je drugi maj jedan od tih dana. Četvrtog aprila počele su prve granate – dani su prolazili mirno, po noći su granatirali i mislili smo da će brzo proći, međutim taj 2. maj razbio je iluzije i otvorio nam je oči. On je značajan da shvatite da postoji zlo koje ubija“, naveo je.
“Ja sam bio naivan i prvih mjeseci sam govorio da će trajati tri ili četiri mjeseca, ali kada smo shvatili čime raspolažu, tada smo i znali da će to trajati veoma dugo. Nema dovoljno činjenica o tome. Neke od činjenice o kojima se saznalo poslije su bile da se prva žrtva na Trebeviću desila u martu, a nakon toga je govoreno o pogibije Suade na mostu, a kasnije se utvrdilo da je stradala i Olga. Važno je da mladi roditelj savladaju gradivo i prenesu naučeno svojoj djeci jer neće to naučiti u školi. Mi imamo tri historije – u Federaciji BiH se govori o genocidu, a u RS o agresiji NATO-a u Beogradu”, komentarisao je Divjak.
O značaju kulture i predstave “Bio je lijep i sunčan dan” Lambić je kazala: “Žao mi je što s tom predstavom nismo putovali van naše zemlje, jer je to predstava koja bi svuda mogla da ide, a mi je čak i ne igramo često s obzirom na to koliko je aktuelna i značajna za nas. Ljudi poslije predstave plaču. Predstavili smo u njoj taj ‘sarajevski duh’ – svi smo govorili da nam je u ratu bilo super, a imali smo strašnu okolnost koju smo preživjeli“.
Bajrović je rekao kako je od knjige “Bio je lijep i sunčan dan”, koja je ustvari priča građana Sarajeva o tome šta su preživjeli, nastala predstava i da je važnost institucija kulture u očuvanju sjećanja i historije veoma značajna.
“Dužnost institucija kultura jeste da njeguju sjećanje na vrlo zanačajne stvari koje su nam se desile, ali to nije dovoljno, već je važna i da bi nas opominjala da ne budemo nespremni i neophodno je da postane dio obrazovanja, ne traženja osvete, nego u smislu opominjanja i podsjećanja. Politika je vodila na ovu stranu ili onu ali prvi impuls je da bio sačuvamo ono što imamo a to je dobro, da se borimo protiv zla. Strah vas i danas uhvati kad se toga sjetite. Bitno je da znate da to zlo postoji i ono će se probuditi i mi mu se moramo suprotstaviti”, istakao je Bajrović.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.
