Centralna izborna komisija BiH na svojoj sjednici održanoj u utorak donijela je Odluku o raspisivanju i održavanju Lokalnih izbora u Bosni i Hercegovini 2016. godine. Izbori će se održati u nedjelju, 2. oktobra.
Piše: Vlastimir Mijović
Mnogi građani prešli su preko te vijesti bez vidljivog interesa, neko i sa podsmjehom. Ostali su u mozak memorisali pomenuti datum i ostavili za kasnije da razmisle hoće li i za koga glasati. Uglavnom, od izbora se ovdje u više navrata mnogo očekivalo, ali kad se – a to je bilo svaki put – ispostavljalo da se nakon toga ništa nije mijenjalo nabolje, ljudi su se osjećali prevareno. U stvari, u svojoj ogromnoj želji da dožive konačni početak podizanja ove u ratu ruinirane i destabilizovane države, birači su redovito smetali s uma da su njihove nade unaprijed jalove. Vukovi dlaku mijenjaju, ali ćud nikada.
Političke stranke uvijek su se ponašale po istom obrascu. Pred izbore su obasipali građanstvo slatkim obećanjima, da bi nakon osvojenih mandata nastavljali raditi isključivo u svom interesu, grupnom i pojedinačnom, a ne u interesu svojih građana.
Svejedno; nada umire posljednja. I ove jeseni vjerovatno će se pred glasačke kutije poredati većina punoljetnih stanovnika BiH, da još jednom pokušaju ono što onomad nije uspjelo ni upornom i neumornom Sizifu: da izaberu, ako ne bolju, a ono bar manje lošu vlast od one koja nas sad vodi. U pitanju su opštine, nisu ni kantoni, entiteti ni država, ali ni opštine nisu mačji kašalj.
Objektivno, prema trenutnoj ponudi na političko-stranačkom tržištu, mogla bi se dogoditi još jedna repriza prethodnih izbornih razočarenja. Nakon ovog oktobra, građani bi opet mogli biti ljuti na vlast, bez sposobnosti da odgovore na logično pitanje: zar ih niste vi birali? I zašto ste ih birali?
Ta vrsta političkog mazohizma već nam je ušla u krv. Trolist naacionalnih stranaka, od prvih, prijeratnih višestranačkih izbora pa nadalje, biran je na čelo stola. Rezultati su izostajali. Nije ih, nažalost, bilo ni u dva navrata kad je u Federaciji pobjedu odnosio SDP, a ni u Republici Srpskoj, kad se na vlast pretplatio Dodikov SNSD.
Veliki problem našeg glasača je to što su izbori kod nas, u stvari, politička utakmica u kojoj praktično nema dobrih igrača, koji bi se ozbiljno nametnuli građanima. Ovdje je formirano, bukvalno, na stotine stranaka, neke su izborile i solidno mjesto na političkoj sceni, dok se većina brzo gasila. Uglavnom, nikad nismo dobili ozbiljniju alternativu starim majstorima političkih prevara.
Kandidata koji mimo njih traže mjesto pod suncem, ipak, ni ovaj put neće nedostajati. U RS su ove godine formirane dvije nove stranke, dvije i u Tuzli, a poznato mi je da su pred registracijom i dvije nove političke stranke koje kuju “zavjeru” u Sarajevu. Ko zna ko će nam se u narednim danima još ukazati pred očima u pokušaju da pridobije naklonost birača.
Biće tu svakako i nezavisnih listi, ali i pojedinaca, nezavisnih kandidata. Među njima će se, što će javnost vjerovatno iznenaditi, pojaviti i moje ime. Da! Odlučio sam da se, u skladu sa svojim mogućnostima, uključim u ovogodišnji izborni okršaj. Nakon posljednje rečenice ovog komentara, idem u ured Centralne izborne komisije da prijavim svoju nezavisnu kandidaturu za načelnika sarajevske opštine Centar.
Ovu odluku donio sam još prije pola godine. Iskreno, više ne mogu da bez borbe prepuštam da se sve nastavi po starom. Pokušaću da uvjerim ljude s kojim živim više od 50 godina da sam u stanju da rukovodim našom lokalnom zajednicom bolje od prethodnika na toj načelničkoj funkciji, ali i onih koje će velike stranke istaknuti kao svoje ovogodišnje kandidate.
Stotinjak glasova već imam. Toliko ljudi sam dosad obavijestio o svojoj odluci. Oni su odmah, za mene, podigli obje ruke uvis. Samo dvojica su me savjetovala da to ne radim. Jedan kaže: Šta ćeš ti u toj političkoj žabokrečini? Drugi misli da će me, kao i sve druge nezavisne kandidate u dosadašnjim izbornim ciklusima, samljeti protivničke stranačke mašinerije.
Ja ih se, ipak, nimalo ne plašim. Znam šta u opštini Centar ne valja, znam šta se može uraditi, znam i kako to realizovati, uz buket dobrih ideja na kojim lijena vlast nikad nije radila. Pa neka građani procijene. Ko nije pokušao, taj nije ni pobijedio.
Ono što bih volio, to je da na ovaj način ohrabrim još neke ljude da i oni krenu tim putem, da se kandiduju za načelničke funkcije ili da porade na stvaranju nezavisnih kandidatskih grupa. Ne tvrdim da će nas građani radosno prigrliti, ali znam da im je navrh glave ovih koji su dosad rukovodili našim životima. A to je, ipak, nemala šansa!
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.
