U posljednjem dijelu Crvene linije za 6. maj 2016. godine, Frenkie, Marčeloi Remi su govorili o turbofolku, Eurosongu, značaju muzike i izboru koji se danas pruža mladima.

Prvo su komentarisali pjesme predstavnice zemalja na Eurosongu. Kome 12 bodova?

“Bez lokalpatriotizma, sviđa mi se pjesma Srbije. Ali poznajem curu i mislim da je sjajna. Za nijansu više mi se dopada više Hrvatska pjesma nego BiH”, kaže Marčelo.

“Nisam poslušao pjesmu Srbije, nisam pratio. Znam našu, jer mi je Jala Brat prijatelj. Želim mu sve najbolje. Ne znam za koga bih glasao. Marčelu bi ja 12, pošto on neće nama”, kazao je Frenkie u šali.

“Nisam uopće pratila Eurosong. Mada mi je zanimljivo to da se Eurosong pretvorio u šund. To je bila parada uvijek, zabavna muzika – koja je takva. To je samo odraz jednog sloja društva. Postoje i druge scene koje imaju savršenu muziku”, stava je Remi.

Kaže da se svi kače za turbofolk?

“Zašto ne razgovaramo o pjesništvu. O punku? Koja je buntovnija od svih žanrova, ni 30 Elementala, Marčela i Frenkija ne mogu tako buntovnu pjesmu napisati”, dodaje pjevačica benda Elemental.

“Možda se od nas očekuje da ismijavamo turbofolk i Eurosong. Nekad slušam narodnjake, niti osuđujem ljude koji ih slušaju. Neka ljudi biraju”, kazao je Frenkie.

“Moram reći da ne spadam u ljude koji slušaju narodnjake, turbofolk. Nikad, stvarno nikad. Ali budući da sam upoznao Mišu Blama, jazz muzičara pamtim da je rekao: S vremenom sam dokučio da mi Ceca ne smeta. Gdje ima mene nema Cece, gdje nema mene ima Cece”, pojasnio je Marko Šelić.

“Dešava se sada da negdje ima nas i takve muzike. To govori o zbunjenosti mladih generacija. Žao mi je što oni imaju nešto o čemu smo mi sanjali, internet. U svojoj zgradi znam šta ima u Grandu, protiv svoje volje. To nije moja primarna emocija. Žao mi je što ljudi danas pomoću dva klika mogu da čuju muziku svijeta, ali ne – oni odaberu ono što je najzastupljenije. Estetska šteta.
Teže je bilo 90-tih opredjeliti se nego danas. Da nije onda bilo ljudi koji su nosili narezani CD-ove iz Rumunije, a trebalo im je dati medalje za kulturu”, dodao je.

Frenkie kaže da nije neko neko ko će se žaliti na medijski prostor.

“Krajem 90-tih sa Edom sam počeo da radim muziku koju niko nije slušao u Tuzli. Danas imamo neke karijere. Stvarali smo sebi platforme. Ko danas razmišlja da pošalje spot nekoj TV kući. Danas se to preko YouTubea radi. Sve se preselilo na internet, i puno je lakše doći do publike, pod uslovom da je kvalitet. Ima i druga strana, prezatrpani smo svim – i ima dosta šunda. Okrenuti se sebi i svom radu i pronaći će to put do ljudi”.

Remi je prije nekoliko dana proslavila veliki jubilej benda Elemental, a kaže da danas, neki bendovi koji su zastupali marginalne žanrove – su se uspjeli održati na sceni.

“Preživjeli smo dance, period budnica i ratnih profitera muzičkih, razne preturbacije na sceni. Ako si iskren s onim što radiš, ako ti umjetnost dolazi iz pravog centra – kvaliteta preživi. Mi smo radili svoju muziku sa svojim žarom, i ljudi su se prepoznali. Šund ili ne šund – to je pitanje ukusa. Kao što će neko slušati rock ili rep. Uz internet se situacija mijenja, sve možeš izabrati. Tako je i u svemu ostalo”, izjavila je za N1.

A da li je iznenade narodnjaci u centru Zagreba?

“Imam slušalice sa sobom. Šta bih ja tada trebala? Razbiti nekome nos? Ne znam. Svako ima svoju slobodu. Kada bih nekome protestvovala zbog muzike, protestvovala bi protiv sebe – jer se borim za slobodu izbora. Neko se sjajno osjeća na stolu, na štiklama kada razbija flaše. O ukusima se ne raspravlja”.

Kako uticati na mlade?

“Svaka priča o reformama je tehnikalija. Suština je u kakvom duhu narod stoji – dakle mentalitet. Jednostavno, na klincima se vidi da smo živjeli pogrešne decenije. Nisu loši, ali su zbunjeni i imaju naslijeđene fašizme, i embrije koji se razvijaju u mržnju. Ako sve tri zemlje ne porade na edukaciji mladih – to je prazna priča”, izjavio je Marčelo u Crvenoj liniji.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.