Mnogi stariji Banjalučani sjećaju se šta je značila Ferhadija i njena okolina građanima, omladini. Sjećaju se i kako je rušena, zajedno sa suživotom u gradu u kojem kako se simbolično kaže nije ispaljen metak, ali su minirane džamije - njih 16.

Za urbicid niko nije odgovarao, a je li obnova Ferhat pašine džamije za Banjaluku znak da se obnavlja i građanska jednakost?

Armin Džindo je rođeni Banjalučanin, građevinski inženjer, penzioner, otac i deda. Pamti ratna i poratna vremena II svjetskog ali I posljednjeg rata.

Pamti rodni grad po njegovim simbolima i ljudima.

“Ferhadija, sahat kula, vrbas, aleje, sakralni objekti su davali pečat gradu, objekti se izgrade ali najteže je graditi međusobne odnose”, kaže Armin Džindo – inžinjer u penziji.

Odnose prekinute devedesetih, u gradu u kojem nije bilo rata, bilo je razaranja.

16 džamija srušeno je kako bi se poslala poruka drugim i drugačijim.

Pokušaj obnove 2001.godine završio je neslavno. Paljenje autobusa, kamenovanje rezultiralo je povredama desetina, te ubistvom Murata Badića iz Cazina. Tog 7.maja sjeća se Banjalučanka, novinarka I aktivistica Gordana Katana.

“Priča kako su žene, djeca navijali, policija se sklanjala”, izjavila je.

Ko je instruirao masu i djecu, krivična odgovornost nije utvrđena, čak ni za ubistvo. Sve se završilo na prekršajnim prijavama, i jasnoj poruci – kako su tekli sudski procesi.

Banjaluka nikada nije decidno izrazila stav prema onome što se dešavalo devedestih , kaže tadašnja novinarka Vremena, danas politička analitičarka Tanja Topić.

Nada se da otvaranje Ferhadije i pozivi na suživot nisu licemjerje vlasti.

“Kada smo bili u stanju kamenovati čovjeka zbog drugačije vjere, zapalili 13 autobusa, spriječili polaganje kamena temeljca. To je gorak ukus, ne bih voljela da se pretvori u licemjerno ubiranje poena ljudi koji su 10 godina pričali drugu priču. Pravi Banjalučani se raduju što će ljepotica biti ponovo otvorena”.

Raduje se i Armin, priča nam dok sređuje posljednje detalje oko džamije. Pokazuje nam Ferhat pašino turbe, koje je srušeno, ali su njegovi ostaci tokom cijelog rata devedesetih ležali na mjestu srušene zadužbine.

Grobovi iza Ferhadije datiraju iz 16.vijeka, tu leže ugledni Banjalučani, ali po legendi i Safikada Ferhat pašina unuka, te njegovi barjaktari.

“Sa sigurnosšću mogu reći da ćemo vratiti svaki nišan na svoje mjesto, imamo aerofotogrametrijske snimke iz vazduha, geodestka snimanja, stare slike”, izjavio je Armin Džindo.

Ista dokuentacija poslužila je da se obnovi bogomolja. Od početka na restauraciji radi Dragan iz Beograda. Poslednji su završeni kaligrafski detalji. Rad na ovoj građevini za njega je bio novi izazov.

“Pokušaj da se sve obnovi ali da izgleda da kao zub vremena historija nikada nije postojala, nego da je to tako”, izjavio je za N1 Dragan Sučević, restaurator.

128 stepenica do balkona obnovljeno je gotovo u potpunosti starim kamenom. Materijal je pronađen i za banjalučki Big ben-Sahat kulu, no ona još nije izgrađena.

Razlika u boji kamena znak je da je u obnovu Ferhadije ugrađen stari kamen pronađen na smetljištu ali i novi kamen.

Gradili su je i stare i nove generacije, kaže Armin koji je ovdje svaki dan. Dočekuje goste i turiste, njeguje cvijeće, priča priču o teškim vremenima, i još težoj izgradnji suživota – koja je kaže uspjela.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.