Miodrag Vukmirica bio je na redovnom služenju vojnog roka u Tuzli 1992. godine. Jedan je od učesnika kolone koja je na današnji dan prije 24 godine povlačeći se iz ovog bh. grada, na nikad utvrđen način došla u sukob s lokalnim snagama.

Mnogo ljudi tog dana izgubilo je život na tuzlanskim ulicama. Vukmirica je preživio, ranjen je i imao je opekotine, ali je preživio. Danas živi u Beogradu. Njegova svjedočenja korištena su na suđenju Iliji Jurišiću, pripadniku bh. policije koji je pravosnažno oslobođen optužbi da je naredio napad u Tuzli.

”Prije svega da kažem da sam imao dobru njegu u bolnici 25 dana, što se ne može reći za zatvor Preporod u kome sam proveo 35 dana. Nakon 60 dana sam imao razmjenu i 15. jula 1992. godine prešao u Republiku Srpsku pa u Srbiju. Što se tiče toga dana, prvi pucanj kako je dalja istraga pokazala, desio se bas gdje sam ja nastradao. Ponavljam da sam bio u vidno obilježenom bolničkom pincgaueru. Ko je prvi zapucao vjerovatno niko nikada neće saznati. Ja samo stalno pričam nešto što se može vidjeti na video snimku. Istoga dana kada je vraćena kolona oko 14.30 sati sa Brčanske Malte na ulici je bilo mnogo ljudi, puno kola , život se odvijao u Tuzli normalno i čuo se cvrkut ptica. Kada je kolona uveče oko 18.30 sati krenula iz kasarne, malo toga je bilo slično, nije bilo kola, ptica…”, ispričao je Vukmirica za N1.

Prisjetio se, potom, momenta kada su mu stanari iz jedne zgrade ukazali pomoć. Bolnički tretman bio je dobar, a pamti i osoblje bolnice u kojoj je boravio.

”Prvi dio kolone pušten je da prođe. Da je Armija nešto htjela, mogla je kao i naredni dan kada se aerodrom selio da podigne avione i da zaprijeti, mogli smo i da izađemo pjeske pored vozila, a ne da budemo kao glineni golubovi u vozilima. Ja sam stvarno imao sam sreću što me je zarobio komandant civilne policije i vidjevši da sam redovan vojnik iz vojne knjižice rekao da me ostave na stranu pa su mi poslije toga stanari zgrade ukazali pomoć. I javio sam se telefonom kući da znaju da sam živ. Naravno, da nisam rekao da sam ranjen, ali sam znao da će do njih stizati različite informacije”, kazao je Vukmirica za N1.

Uslijedilo je liječenje, a onda i boravak u zatvoru.

”Oko 23 sata tog 15. maja, vozilom hitne pomoći prebačen sam u bolnicu na odeljenje dječijih opekotina. Na tom odjeljenju sam bio sam i adekvatnu medicinsku njegu. Svaki ljudski pozdrav i zahvalnost za osoblje na tom odjeljenju tada. Sestre su bile, čini mi se Aida i Meliha, nisam siguran. Ranjen sam u nogu od metka, a od vatre su mi stradale lijeva strana tijela i obje šake. Počeo sam da gorim u bolničkom vozilu i izletio sam kroz prozor na zadnjim vratima, upao u asfalt koji je gorio i tu sam pretrpio teške povrede šake. Pretrčao sam u park, uvaljao se i ugasio, uletio u haustor i tu su me zarobili”, prisjetio se Miodrag Vukmirica u razgovoru za N1.

Podsjećamo, Apelacioni sud u Beogradu pravosnažno je oslobodio pripadnika policije BiH Iliju Jurišića optužbi za ratni zločin, jer nije bilo dokaza da je naredio napad na kolonu vojnika JNA u Tuzli 1992. godine. No, kontroverze i dalje traju.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.