Sjećate li se haotičnog aprila 2010. godine u Sarajevu? Zapaljena i kamenicama 'dostojanstveno' demolirana zgrada Vlade Federacije BiH u Sarajevu. Fizički sukob sa pripadnicima organa reda, 60 povrijeđenih, od toga 22 policajca. Bio je to epilog protesta oko 5000 bivših pripadnika Armije RBiH. Bila je izborna godina.
Piše: Suzana Stambol
5000 nezadovoljnika tražilo je svoja prava 15 godina nakon rata. Njihova prava, uz zahtjev za ostavku tadašnjeg federalnog premijera iz SDA, podrazumijevala su svašta nešto: zakon o demobilisanim borcima, tretman ratnih vojnih invalidnina te mjesečnih primanja porodica šehida i poginulih boraca kao odštete, a ne naknade iz federalnog budžeta koje korisniku treba da budu uslovljene njegovim imovnim stanjem, odnosno imovinskim cenzusom.
S druge strane, kao zahtjev međunarodnih finansijskih institucija, žuljala je vječito aktuelna revizija predugih boračkih spiskova na kojima je bilo 200.000 ljudi koji su plaćani po raznim osnovama pola miliona maraka. Narodski rečeno, traženo je odvajanje kukolja od žita jer kako curi na sve strane to je gušilo federalni budžet, vječito na apartima za disanje.
Sjećate li se famoznih 150 KM kojih su primali iz budžeta svi nezaposleni bivši borci? No, meni iz sjećanja još ne blijedi jedna situacija na sarajevskom aerodromu . Nedjelja je. Na aerodoromu je šalter jedine banke koja radi neradnim danom. Onako ležerno taksijem pred aerodromsku zgradu dolaze podići svoje, vladinom odlukom zaslužene novce, dvojica ‘nezaposlenih’ u vidno pijanom stanju. Pokušavaju kroz detektor i kontrolu na ulazu unijeti veliku, plastičnu bocu piva. U redu pred šalterom susreću trećeg u plavom radnom odijelu, građevinca. Reče im da nije prijavljen kao radnik jer mu ne pada na pamet odreći se tih 150 maraka.
Ali vratimo se na proteste za prava. Proteste 2010.godine, čije materijalne posljedice smo sanirali upravo svi mi koji punimo budžet, su grčevito predvodili tadašnji predsjednici federalnog Saveza dobitnika najviših ratnih priznanja i Organizacije porodica šehida i poginulih boraca ovog entiteta. Jedan od tih predvodnika postao je visokopozicionirani političar u stranci, sada na vlasti (SBB), a tada u netom formiranoj i stranci koja prvi put izlazi na izbore. Za prava boraca se nije izborio. Jeste za vlastite stranačke pozicije, mjesta i ugodna primanja u kantonalnoj skupštini, te federalnom parlamentu.
Šest godina poslije, u sadašnjem trenutku smo. 2016. je. Opet izborna godina. Osim što je ukinuto onih 150 KM nekima „za pivu“ te time samo djelimično skresani dugi spiskovi, revizija nikada nije provedena. Zahtijevaju je sada kroz jedinstven registar boraca nove povorke nezadovoljnih demobilisanih boraca. Prije nekoliko dana , po drugi put u proteklih mjesec, kolone veterana blokirale su granične prelaze Bijača, Crni Grm, Orašje, Kamensko, petlju u Šićkom Brodu, okupile se u Tuzli , Zenici, Travniku, Novim Travniku te baš onako spontano i u Sarajevu ispred onog poprišta iz 2010., zgrade Vlade Federacije. No, šest godina poslije očito je, kroz scenografiju i kostimografiju, sve bilo mnogo bolje organizovano. Friško odštampani transparenti kojima se mahalo, te strojevi uniformisanih ljudi sa zastavama u identičnim crnim majicama sa printom obilježja kao što su ratni amblemi. Tek da se udari na emocije.
U policiji su 2010. tvrdili kako su nezvanično saznali da su boračke organizacije finansirane iz opozicionih stranaka, takoreći opet našim parama. Plaćani su demonstranti po 100 KM. Sada se očito koristi oprobani recept. Mediji izvješavaju kako iza svega stoji najača opoziona stranka i njihov bivši ministar ( SDP ) koji za svoga mandata u vlasti razdvajanje ‘lažnih’ od ‘pravih’ opet nisu uspjeli provesti.
Šta može biti rezulat opetovanih protesta bivših boraca 21 godinu poslije rata ? Ništa ! Za nekoliko pojedinaca, predvodnika možda poziciju u nekoj opštini nakon izbora. Ostali, kao i u dosadašnjim scenarijima imaju sporedne uloge. Uloge izmanipulsanih.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.
