Profesorica Građevinskog fakulteta u Sarajevu Naida Ademović danas je za N1 govorila o katastrofalnim zemljotresima koji su pogodili Tursku i Siriju, te potencijalnom problemu sa bespravnom i "divljom" gradnjom.

Kako je kazala Ademović, većina oštećenih objekata koji su oštećeni ima tzv. “mekanu etažu”.

“Ono što je bitno jeste da svi ovi objekti imaju određena oštećenja, koja mi sada ne vidimo. Interesantno jeste da ono što vidite na većini objekata “mekanu etažu” ili ono što mi zovemo “soft story”. To je kada u donjoj etaži imate široki otvoreni prostor, bilo da su tu parkizni, restorani ili poslovni prostori. Tu se napravi da vi više nemate vertikalne nosive zidove, bitne za preuzimanje opterećenja“, kazala je.

Neki objekti su ostali stojati uspravno, a neki ne. Kako je to moguće?

“Zašto neki stoje, a neki ne? To smo se i mi pitali. Postavlja se pitanje da li su ti objekti isto izgrađeni, da li je korištena ista armatura, isti kvalitet betona. Ja sam u Italiji i Padovi nastavila svoje školovanje i otišla sam na lokaciju kada je bio potres u Lokvilu 2009. godine i sreli smo isti slučaj. Dva objekta, jedan stoji, a drugi je bez oštećenja. Pitali smo se zašto je to i imali smo uvid u projekte. Ustanovljeno je da su dva objekta radile dvije različite firme, jedna je koristila loši beton, nije bila postavljena armatura i vilice na razmacima. To je bio jedan od glavnih razloga“.

“Vjerovatno je da je i ovdje jedan od uzroka”, dodala je.

Dodaje da je razgovarala sa kolegama iz Turske.

“Ja sam stupila u kontakt sa profesorima iz Turske s kim imamo dobru saradnju, ono što je značajno spomenuti da to vršno ubrzanje tla u Turskoj prema njihovoj karti se kreće otprilike na anadolskim rasjedima je 0,7G. Na određenim stanicama je zabilježeno ubrzanje tla od 2G i čak i više. To su ogromne vrijednosti”.

“Da se radi o jakom potresu, to je jasno. Interesantno je da u tom području već predviđena magnituda 7,1 maksimalna, ali sada je bila mnogo viša”, poručila je Ademović.

Ko ima odgovornost osim građevinarskih preduzeća?

“Mislim da su u lancu svi odgovorni. Tu se ne može izdvojiti, od izvođača, investitora, projektanta, nadzora.. Za mene su svi jednako odgovorni. Čim se ugleda nešto što nije po propisu, ta bi se gradnja trebala zaustaviti. Vidjela sam da postoji “amnestija” ako gradnja nije OK, kao platiš kaznu i tu ljudi živi. Znam da su inženjeri i seizmolozi upozoravali da se ne radi po propisima, druga stvar imaju jako striktna pravila građenja. Imali su još i upozorenja da se to krši, tako da mislim da su svi odgovorni. Zato je teško izdvojiti u lancu nekoga ko nije odgovoran“.

Da li je bilo preporučeno u trusnom području ne graditi više zgrade od četiri sprata?

“Što se tiče katnosti, katnost ne mora predstavljati problem. Svaki potres ima svoju frekvenciju. Konstrukcije imaju svoju frekvenciju koje imaju masu krutosti. Kada se te dvije frekvencije podudare, tu nastaje problem“, kaže profesorica Ademović.

“Da se gradilo po važećem pravilniku, da se gradilo prema dobro urađenim projektima, da je izvršen stalni nadzor koji je jako bitan, mislim da je sve to upakovano bilo kako treba, sigurno bi opet došlo do oštećenja, da se razumijemo… Mislim da je jedini način da ne dođe do ovakvih katastrofa, da se ne progleda “kroz prste”“, kazala je i dodala da bi cilj svake gradnje trebao biti:

“Može doći do oštećenja, ali da ne dođe do rušenja“.