Slika društva koju naša djeca gledaju dok odrastaju su i penzioneri sa mizernim primanjima. Poruka koju primaju je: budi odgovoran, pošten, radi vrijedno, na kraju ćeš jedva preživljavati. Međutim, do bilo kakvog iznosa penzije teško se stiže kada u priču uđe domaća i regionalna birokratija. Pojedini penzioneri iz BiH, koji su dio radnog vijeka proveli u susjednim zemljama, muku muče da dobiju “papir koji fali” o potvrdi radnog staža. Neki, ganjajući ga, provedu i po više od godinu dana, preživljavajući, ko zna kako, bez ikakvih primanja. Zašto je to tako, objasniće nam Tihomir Joksimović, šef Kabineta direktora Fonda PIO RS, Antonija Krolo Vasilj, pomoćnica direktora za provedbu uredbi EU i međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju i Miladin Kovačević, načelnika u ino-odjeljenju Fonda PIO Crne Gore.

Zašto se čeka po šest mjeseci za papir, a često i duže, pitali smo.

“Mora postojati suradnja između osiguranika i službi fonda PIO, to su filijale gdje se donose akti. Najveći broj korisnika koji ima staž, imao je staž u drugim državama, ne pribavi taj podatak o ostvaranom stažu u inostranstvu, nego ga pribavi onda kada ostvari pravo za penziju. Radi se o ključnim činjenicama”, navodi Joksimović.

PIO je primio od 137 država potvrdu o zahtjevu staža, dodaje Joksimović, te ističe da će ih riješiti brzo, ali oni potražuju od 22 nosioca osiguranja 1871 potvrdu staža.

“Osiguranik može imati 65 godina života i 40 godina staža osiguranja, nikada neće biti pokrenut zahtjeva, dok on sam ne pokrene zahtjev, nema greške nema ničega osim najbolje namjere da se dođe do tih staževa osiguranja ostvarenih u inostranstvu“, kaže Joksimović.

Vasilj navodi da u Hrvatskoj vrlo ekspeditivno rješavaju te zahtjeve, svjesni često da vrlo često staž navršen u Hrvatskoj je uvijet za ostvarivanje prava na mirovinu u BiH.

“Imamo jako dobru saradnju. Zahjev podnosi osiguranik sam, onog trenutka kad je protokuliran, naša matična evidencija prima te podatke, doista pričamo da se radi od nekoliko tjedana, sve skupa”, isti Vasilj.