Osamdesetogodišnja Aiša Begić je posljednja stalna stanovnica sela Radovčići, udaljenog 30 kilometara od Srebrenice. Njen suprug i dva sina su ubijeni tokom srebreničkog genocida u julu 1995. godine. Aiša se iz Sarajeva, gdje je izbjegla tokom rata, vratila u porušeno i spaljeno selo prije 20 godina. Tu je do 1992. godine živjelo 660 osoba. U selo dolaze povremeno još dvije prijeratne stanovnice. Namirnice im donosi rodbina.

Živjela u drvenoj kolibi

Aiša je četiri godine živjela u šupi i drvenoj kolibi, prije nego je dobila donaciju za izgradnju kuće.

“Prve dvije godine živjela sam u šupi. Nakon toga, komšije su mi izgradile drvenu kuću. Od te šupe napravila sam sušaru i sušila meso, jer sam držala i ovce”, priča Aiša za RSE.

Ova osamdesetogodišnjakinja kaže kako je njeno selo poznato po voćnjacima. Zato je dobila ideju da kupi kazan u kojem bi pekla pekmez i od te prodaje zarađivala za život.

“Kad sam odlučila da se vratim u Radovčiće, kupila sam u Sarajevu na Baščaršiji kazan (haraniju) za pečenje pekmeza. Desetak godina sam pravila pekmez i prodavala, a mušterije su mi bile iz Sarajeva i komšije koje tokom ljeta dolaze u selo. Ove godine voće nije rodilo, pa neće biti pekmeza”, kaže Aiša.

Aiša najviše vremena provodi sa kućnim ljubimcima. Rijetko ide kod ljekara, izuzev kada se povrijedi pri radu.

“Jednom sam cijepala drva, sjekira se omakne i udari me u glavu. Dvije godine sam nosila tu ranu, a onda sam morala na operaciju u Sarajevo”, kaže Aiša.

Povremeno društvo

Aiši društvo povremeno pravi osamdesetčetverogodišnja Abida Abdurahmanović, koja dolazi i obilazi svoje imanje. Živi u Živinicama pored Tuzle, jer, kako kaže, tamo ima zdravstveno osiguranje.

“Kada dođem u selo, bavim se poljoprivredom. I ove godine sam sijala buraniju, luk, paprike, ali ništa nije uspjelo”, priča Abida.

Povremeno u Radovčiće dolazi i Fata Gurdić. I ona živi u Živinicama.

Fata ima 63 godine. Kada dođe u selo, uglavnom, se bavi povrtlarstvom. Osim toga, kaže da voli i druženje sa Aišom i Abidom.

“Teško je biti ovdje gdje smo samo nas tri žene. Udaljene smo jedna od druge oko 200 metara i kad završimo svoje obaveze skupimo se, popijemo kahvu i ispričamo se”, kaže Abida.

Napravila hair česmu, donirala novac za spomen obilježje ubijenima

Pored kuće Aiša je izgradila „hair česmu“ – u spomen na ratne žrtve iz sela. Po islamskom običaju se na ove javne spomen česme, namijenjene za odmor i okrepljenje putnika, upisuje ime onoga ko ih je izgradio, i imena onih u čiji spomen je izgrađena.

U spomen svojim komšijama, stradalim tokom rata u selu je izgrađeno i spomen obilježje. Finansirali su ga Aiša i preživjeli stanovnici Radovčića.

Put do sela u kome živi Aiša dolazi se makadamskim putem. Aiša je donirala i deset hiljada maraka (oko pet hiljada eura) ušteđevine za njegovo uređenje.

U selu Radovčići se još uvijek vide tragovi rata koji je završen prije 28 godina. Prijeratni stanovnici dolaze rijetko, a obnovljeno je tek desetak kuća. Oni uglavnom žive u inostranstvu i u drugom bh. entitetu.

Genocid u Srebrenici utvrđen haškim presudama

U genocidu u Srebrenici u julu 1995. godine je, prema presudama međunarodnih i sudova u BiH, ubijeno više od 8.000 Bošnjaka.

Za genocid i zločine u Srebrenici do sada je osuđeno više od 50 osoba, na više od 700 godina zatvora. Uprkos dokazima koji su prihvaćeni tokom brojnih suđenja, većina zvaničnika Republike Srpske i Srbije negira da je u Srebrenici počinjen genocid.

Radovan Karadžić, prvi predsjednik bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska (RS), osuđen je u Haagu pravomoćno na kaznu doživotnog zatvora za genocid u Srebrenici, kao i zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja u drugim dijelovima BiH.

Na doživotnu je kaznu na istom sudu za genocid osuđen i glavni komandant VRS-a, Ratko Mladić.

Zločin u Srebrenici iz jula 1995. godine, jedini je koji se dogodio na prostoru bivše Jugoslavije, a koji je pred međunarodnim i domaćim sudovima okarakterisan kao genocid.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad